ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 132

79 Zagreb, 22. VI. 1919. Izvještaj kotar, pristava Josipa Tucana o pouzdanom sastanku Pokrajinskog radničkog sindikalnog vijeća u Zagrebu, gdje se raspravljalo o nacrtu zakona o osiguranju radnika, te je zauzet stav i donijeta rezolucija. Potpisani prisustvovao sam danas dne 22. lipnja 1919. pouzdanom sastanku pokrajinskoga radničkoga sindikalnoga vijeća u Zagrebu, obdržavanom u prostorijama »Helios« kina u Frankopanskoj ulici. Sastanak, kojemu je prisustvovalo 600 do 700 ljudi, otvorio je u IOV4 sati Gejza Brudnjak, a predsjedao je Ljubomir Cvijić. Brudnjak, otvorivši sastanak i razloživši radnicima svrhu sastanka, podijelio je riječ Dru. Miji Radoševiću. Dr. Radošević razložio je sakupljenima, da radništvo treba da zauzme stanovište prema novoj osnovi zakona 0 osiguranju radnika te uporedio neke paragrafe staroga srbijanskoga zakona o radnjama sa novom osnovom zakona o osiguranju radnika tvrdeći, da srbijanski zakon o radnjama sadržaje kud i kamo modernije ustanove o osiguranju radnika, nego nova osnova zakona, koja zapravo i nije ništa drugo, nego donekle preinačeni prijevod bivšega takovoga mađarskoga zakona. Pa mjesto da vlast moderni srbijanski zakon protegne na Hrvatsku i Sloveniju i nadopuni ga prema sadašnjim prilikama, ona evo ustanove našeg natražnjačkoga zakona proteže na Srbiju i Sloveniju. Minimalni zahtjev radništva jest, da se barem srbijanski zakon o radnjama protegne i na nas. Po svršetku govora Dra. Radoševića, pročitao je predsjednik Cvijić slijedeću rezoluciju, koju su prisutni prihvatili: »Radnički zbor, držan u Zagrebu 22. juna 1919. uzeo je u pretres osnovu zakona o osiguranju radnika, koju je izradilo ministarstvo za socijalnu politiku, te je pre svega istaklo fakat: da se osiguranjem radnika ne men ja socijalni položaj radničke klase. Zbor je uveren, da će se socijalni položaj radnikov promeniti samo s pramenom celog socijalnog stroja upravo s ukidanjem kapitalizma i ostvarenjem socijalizma. Ali pri režimu kapitalizma radničkoj su klasi potrebne opsežne mere zakonske zaštite. Zato se od ministarstva za socijalnu politiku očekivalo, da će odmah i pre svega pristupiti izvršenju onih zaštitnih mera, koje su predviđene u zakonu o radnjama, ali koje se, uz potpunu toleranciju istog ministarstva, savršeno ignorišu. Nadalo se, da će ministarstvo za socijalnu politiku požuriti s pravim socijalnim reformama, koje bi započele s proširenjem i usavršavanjem zaštitnih mera, u prvom redu s uvođenjem maksimalnog dnevnog dana od 8 časova. Na žalost ministarstvo za socijalnu politiku je zaboravilo našu prvu potrebu radničke klase, na tu prvu dužnost svoju. Čineći ove napomene zbor izjavljuje, da će se radnička klasa Jugoslavije najodlučnije založiti za primenu, proširenje i usavršenje već postojećih i donošenje novih zakonskih zaštitnih mera s osmočasovnim radnim danom kao minimalnim zahtevom radničkim. Što se pak tiče osnove zakona o osiguranju radnika, zbor je jednodušan u tome: da je ona u principu nedovoljna, nesuvremena. — 132 —