ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 110

Vladimir Čopić je gimnaziju svršio po svoj prilici u rodnom gradu Senju, u Zagreb dolazi u jeseni 1918. (19. listopada) pa se upisuje na pravni fakultet. Neki naročiti momenti iz toga vremena do rata nisu poznati, zna se da je životario kojekako, jer ga roditelji živeći i sami oskudno nisu mogli u dovoljnoj mjeri podupirati. U političkom životu na univerzitetu isticaše se čopić na strani pravaša frankovaca. Početkom rata nastupio je vojnu dužnost, gdje i kada nije ovdje poznato, pa je bio zarobljen i dospio u rusko zarobljeništvo. Kako je provodio život u zarobljeništvu nema ovdje potankih podataka, ali se zna, da je povodom boljševičkog prevrata stupio u boljševičke redove, 0 čemu je dobro informiran profesor Branko Orlović iz Korenice, koji je također bio u zarobljeništvu. Zbog toga je prilikom svog povratka iz Rusije početkom prosinca 1918 bio uhapšen kod vojne policije, a kasnije i kod ove oblasti, pa je pušten zajedno sa nekim Landikušićem, jer mu se nije ništa konkretna moglo dokazati. U posljednje vrijeme od 22. travnja do 2. svibnja stanovao je kod Jelke Krcivoj, Vodovodna ulica 4, kojoj je plaćao mjesečno za stan i obskrbu 500 K., a provodio je inače solidan život. 2. svibnja otputovao je u Beograd na socijalistički kongres, gdje je izabran i u centralno partijsko vijeće socijalističke partije ujedno je tamo stalno ostao po pričanju stanodavke njegove Krcivoj, kojoj je to saopćio i po svom bratu Peri Čopiću preuzeo svoju prtljagu. Taj njegov brat Pero Čopić, sada vojnik, nezna se kod koga roda vojske i u kom činu, podupirao je materijalno Vladimira Čopića, jer inače nije primao prema navodu Jelke Krcivoj nikakovih pošiljaka. Prema svemu izgleda, da je Čopić orientiran u komunističkom duhu te vrlo blizu boljševičkim načelima. Cvijić Špiro, rođen 1896. u Zagrebu, gdje je i zavičajan. Otac mu je umro, zvao se Gjuro Cvijić, a zanimanje mu bijaše knjigovođa. Mati mu je živa, stanuje zajedno s njim na Srebrnjaku br. 33. u skromnim prilikama. God. 1912. uapšen je i osuđen radi sudjelovanja kod Jukićeva atentata na 3 godine tamnice. Izišavši nakon polovine kazne na uvjetni dopust bio je asentiran i služio u vojsci no samo neko vrijeme iza čega je odpušten. Prije atentata zanimanje mu bijaše građevni vježbenik. Poslije svoga bavljenja u vojsci priklonio se je socijalistima, te je tamo zapremao razna mjesta, bio je suurednik »Pravde«, a po tom »Slobode«,' bio je neki tajnik u savezu trgovačkih namještenika. U novijoj socijalističkoj orientaciji prianja uz Dra. Radoševića, pa je 1 član glavnog partajskog vijeća socijalističke stranke. Ima verzija, da je Cvijić u najnovije vrijeme svoju orientaciju promijenio pa se povukao iz socijalističkih redova. Koliko to stoji za sada se nezna. DAZgb PrZV 6-14/175-3757-4981/1919. Napomena: U izvještaju se radi o Đuri Cvijiću, a ne njegovom ocu Špiri; bit će to slučajna omaška pisara. Podatak o putu u Beograd 2. V. nije točan. Čopić je putovao u Beograd sa zagrebačkim delegatima na Kongres ujedinjenja sa zajedničkom putnom ispravom najkasnije 18. IV. 1919. — 110 —