ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 97

Evo, zašto! Ruski su boljševici najispravnije i najtočnije shvatili svjetsku situaciju kao i položaj i potrebe ruskoga radnog naroda. Kad su god. 1917. došli boljševici na vladu, bili su jedina vladajuća stranka na svijetu, koja se izrazila otvoreno i iskreno za pravedan mir — mir bez aneksija (nasilnoga zaposjedanja tuđe zemlje) i bez kontribucija (razbojničkoga otimanja novaca jednome narodu). Ruska je Sovjetska Vlada pozvala sve ratujuće stranke, da povedu mirovne pregovore na spomenutome temelju, no engleski i francuski imperijaliste nisu htjeli pravedni mir. Kad su pako njemački imperijaliste opazili, da je engleska i francuska burzoaska vlada prekinula veze sa socijalističkom Rusijom, upotrebili su priliku i narinuli ruskoj boljševičkoj vladi imperijalistički mir. Poljska je, Litavska, Finska, Kurlandija i Ukrajina došla pod kopito njemačkoga militarizma. No slobodu je ipak zadržala ogromna Velika Rusija i tamo su boljševici proveli u život svoje ideje. Moskva, Kremij, nekadanje sijelo carskoga apsolutizma i reakcije postao je žarište novoga svijeta, novoga društva, novoga života. U crvenu Moskvu upire poglede radni narod cijeloga svijeta, uvjeren, da će se po uzoru ruskih radnika osloboditi cijeli međunarodni proletarijat ispod buržoasko-kapitalističkog jarma. II. Buržoasko-kapitalistička je država (osobito u svojoj razbojničko-imperijalističkoj formi) organizacija s kojom imućne posjedujuće klase obespravljuju, izrabljuju i uništavaju siromašno radništvo i seljaštvo. Socijalizam i komunizam naproti ne poznaje nikakovih klasa, jer otstranjuje svako izrabljivanje, pretvarajući sva velika poduzeća i radione u zajedničko vlasništvo čitavoga radnog naroda. Buržoazija se u ostalim zemljama osim Rusije i Mađarske održava na vladi pomoću laži i nasilja. Širokim narodnim masama ne da dovoljno naobrazbe, jer se boji, da se ne osvijeste i upoznaju njene pakosne kapitalističke laži. Nasilnu bogatašku, kapitalističku vladu treba na cijelomu svijetu oboriti. Štrajkovima i oružanim ustancima treba razbiti mašineriju buržoaske države; treba razbiti njenu detektivsku i policijsku organizaciju, njen nepravedni sudbeni i vojnički sistem. Na ruševinama toga pokvarenoga stroja mora proletarijat stvoriti svoju vlastitu samoupravu. Između kapitalizma i komunizma proteže se epoha diktature proletarijata. Diktatura proletarijata znači organizaciju, kojoj je svrha, da potlači i uništi klasu izrabljivača. Diktatura proletarijata prestaje, kad počne svaki čovjek živiti od svoga vlastitoga rada, kad se svakome onemogući namjera, da živi na račun izrabljivanja i gulenja svojih bližnjih. , Svaki onaj, koji živi od produktivnoga rada — rada, koji donosi korist cjelokupnome narodu, dobiva aktivno i pasivno izborno pravo glasa. Mjesto parlamentarizma uvodi se sistem radničkih, vojničkih i seljačkih vijeća. Mjesto parlamenta, u koji se šalju zastupnici na 3 ili 6 godina, koje se izabralo u 7 — 97 —