ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 73
Na početku ovog svjetskog rata osnovane su odredbom k. u. k. 5 ArmeeEtappen Kommande u sporazumu sa kr. vladinim povjerenikom u području ratnom južne vojske t. zv. zaštitne čete. Inicijativa za osnovan je tih zaštitnih četa došla je odozgo, jer se je tada radilo o višim državnim interesima. Vrijeme je pokazalo, da je osnivanje tih zaštitnih četa bilo izlišno, jer je sav naš narod bez razlike imena ozbiljno shvatio svoju dužnost i rado i oduševljeno pohrlio u boj za kralja i domovinu i na svim europskim i izvan europskim ratištima dokazao svugdje priznatu vjernost kralju i domu svom. Dugogodišnje ratovanje djelovalo je različito na pojedine individue tako, da se uz najplemenitija svojstva razvile u najgadnije strasti, koje, kao svako zlo, počelo je ugrožavati sve ono, što je dobro i plemenito. Jedno od najvećih i najgadnijih zala — ostavljanje vojnih svojih zastava (vojno bjegunstvo) — preotelo je u zadnje vrijeme maha tako, da vojni bjegunci ugroziše već u najvećem stepenu sigurnost osobe i imetka pojedinca, a po tom i sigurnost opću-državnu. Njihova moć bolje drzovitost, ide već tako daleko, da su oni u pojedinim selima upravu preuzeli u svoje ruke, te je time nastala u mnogim od ovopodručnih sela sa strane vojnih bjegunaca prava strahovlada. Pošteno žiteljstvo je prema njima upravo nemoćno, jer su bjegunci vojnički oboružani, a oni upravo goloruki. Bjegunci su udarili upravo namet na vilajet. Oni otimlju i kolju blago, pojedincima nameću ogromne svote u ime otkupnine, ubijaju ljude, oskvrnjuju žene i djevojke. Općinski činovnici ne smiju uredovati, a pogotovo rekvizicije žitarica provađati, jer im bjegunci prijete smrću, ustavljaju na putu prigodom službenog putovanja i oduzimaju im poštenu riječ, da neće proti njima (bjeguncima) ništa poduzimati. Ti zulumi vojnih bjegunaca dostigli su vrhunac, pa se iz svih sela javlja sve, što je bolje i poštenije i traži dozvolu, da se proti ovomu zlu organiziraju na samoobranu. Velim, sve što je bolje i poštenije, a moram reći i imućnije, jer se u vojnom bjegstvu, koji pljačkaju i haraju, nalaze sami ljudi bezkućnici, nadničari, Cigani i t. d., a k ovima se pridružiše mnogi iz kaznione pobjegli zločinci. Pošteniji i imućniji ljudi, koji svoj obraz ne će da oblate, ili su na fronti, ili su temeljem zakonskih i naredbenih propisa na dopustu i oprošteni, da svoja polja obrađuju. Ovdje je dakle borba materijalnih propalica proti svakomu, koji ma šta posjeduje. To je borba, koja neima nikakove političke boje, a koja je zasada na štetu poštenih i imućnih elemenata, jer su ovi držeć se zakonskih propisa, goloruki, a sankiloti oboružani su vojnički upravo do zubi. Ne samo dužnost pravno uređene države, da obezbjedi sigurnost osobe i imetka svakog svoga državljanina, nego i u vlastitom interesu mora da se sa državne strane poduzmu sva najenergičnija sredstva, da se ovoj anarhiji na put stane. Dosad poduzete mjere ostale su bez ikakova uspjeha, jer oružništvo je preslabo, a sa vojskom se ne može tomu predusresti, ako se hajke na bjegunce ne budu obavljale sa mnogo većom silom i energijom. Ugroženim poštenim žiteljima u ovom kraju ostaje samo jedino sredstvo:
