ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 618

jal, koji se tiče njemačkog Wehrmach ta. Tokom tog rada nastradala su međutim i mnoga arhivska pomagala, među njima i»jedini primjerak općeg pregleda fondova, što je u mnogome otežalo kasniji rad na sređivanju. Početkom 1947. doživjela je svoje čišćenje i ogromna biblioteka KA, gdje su izručena sva djela izdana u Njemačkoj i Italiji nakon 1933., a u Austriji nakon 1938. Ovaj rad završen je 8. VII 1947., i tada je KA opet predan javnosti. Na kraju, kod VA izvršeno je vraćanje iz triju spremišta već u jesen 1946., tek kod jednog skloništa posao se protegao do 1950. godine. Osim gubitaka na građi zbog lagerovanja ili direktnih ratnih operacija, smanjen je fond OeStA nakon rata i restitucijom građe susjednim zemljama, građu što ju je njemačka vojska opljačkala u okupiranim zemljama i prevezia u RAW, te se sad vraćala zakonitim vlasnicima. Najzanimljiviji je postupak sa građom, koja je iz OeStA nakon rata ponovo vraćena oblastima, iz kojih je potekla. Osim dviju velikih stručnih biblioteka, o kojima.će biti niže govora, radi se tu o spisima centralnih upravnih tijela, koja su okupacijom Austrije 1938. prestala da postoje, a u Drugoj Republici su uspostavljena. Tako je AVA morao da preda Ministarstvu za nastavu njegovu registraturu od 1896.- 1938., zatim registrature Predsjedničke kancelarije, Patentnog ureda i Parlamentske direkcije. Financijski je pak arhiv predao područnom ministarstvu građu iz perioda 1918—1938., kao i spise Financijske prokurature. Ipak, »većina drugih centralnih oblasti osvjedočila se, da je bolje njihove spise nastale pred 1938. ostaviti arhivskoj upravi-, jer im i onako u ustanovi nedostaje prostora. Pokazalo se, da potrebe uprave u najvećem broju slučajeva nikako ne sežu dalje od 1918. i da sjedinjenje spisa, koji se odnose na unutarnju upravu u širem smislu pruža velike prednosti i samoj praksi. Tako je uz registrature ministarstva od 1848. god. koje su dane na upotrebu istraživačima, nastala velika centralna registratura za pisano blago iz vremena Prve Republike« (dr. W. Kraus).5) Nedirnut ovim pitanjem ostao je KA, kojemu je dugo vremena nedostajala odgovarajuća ustanova centralnog značaja. No zato, morao je ovaj arhiv da izvrši (i još izvršava) ogroman posao administrativnog karaktera, koji se odnosi na izdavanje potvrda pojedincima o njihovoj službi u vojsci u svrhu postizanja ostvarenja ličnih prava. Opseg tog rada vidi se po podatku, da je broj ovih predmeta u 1947. kod KA iznosio 1058, što je u 1954. naraslo na 3700 spisa. Ukupno je kroz desetak godina (1945—55) KA riješio oko 20.000 ličnih slučajeva. Kao što je razumljivo iz dosadašnjeg izlaganja, nije se moglo očekivati, da će kod OeStA doći nakon rata do većeg priliva građe. Svi odjeli dobili su kroz poratni decenij neke nove fondove u svoja spremišta, no glavni izvor građe — centralne upravne oblasti — nisu dale novog materijala arhivu, već su takav čak iz arhiva preuzimale. Spomenuto je, da su arhivska odjeljenja vratila i dvije velike stručne biblioteke nadležnim ministarstvima. Danas HHStA ima svoju priručnu biblioteku od oko 60000 svezaka, koju tvore a) biblioteka HHStA u užem smislu, b) biblioteka bivšeg k. u. k. ministarstva vanjskih poslova i c) biblioteka bivše Konsularne akademije. — Biblioteka AVÄ nastala je sjedinjenjem knjiga po raznim fondovima, i obuhvatit će do 10.000 svezaka; zasebno se i nadalje vodi biblioteka Plemićkog arhiva. — Priručna biblioteka FuHKA sadrži također -- 618 —