ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 615

îz Àrhiva ü svijetu POSLIJERATNI RAZVITAK I SADAŠNJA ORGANIZACIJA AUSTRIJSKOG DRŽAVNOG ARHIVA U BEČU.

1

) Današnji Austrijski državni arhiv u Beču (Oesterreichisches Staatsarchiv — Wien) nema kao jedinstvena ustanova dugu tradiciju. U stvari, tek nakon Drugog svjetskog rata došlo je do konačnog ujedinjenja svih bečkih arhivskih ustanova centralnog karaktera, kac što su to Kućni, dvorski i državni arhiv, Ratni arhiv, Komorski arhiv, Arhiv ministarstva financija, Arhiv unutarnjih poslova i pravde i t. d. — do ujedinjenja barem u organizacionom pogledu, dok prostorno to, naravno, nije bilo moguće. Misao o stvaranju jednog instituta za pohranu građe središnjih upravnih oblasti austrijske (habsburške) monarhije javlja se već od početka 18. stoljeća, ali su uvijek razne okolnosti — čas vanjskopolitičkog a čas pak unutrašnjeg karaktera — sprečavale njeno ostvarenje. Tako je slom Austro-Ugarske zatekao bečke arhive u stadiju postojanja nekoliko specijalnih arhivskih ustanova, rad kojih je pokušavao da koordinira Arhivski savjet (ranije III. sekcija Komisije za zaštitu historijskih spomenika). Među tim ustanovama možemo da razlikujemo dvije vrste: s jedne strane samostalne arhive, kao Kućni, dvorski i državni arhiv, Komorski arhiv i Ratni arhiv; a s druge strane Arhiv financija i Arhiv unutarnjih poslova te pravde, koji su u stvari predstavljali stare registrature (s građom od revolucije 1848.) pri resornim ministarstvima. Prva Republika nije donijela većih izmjena u organizaciji bečkih arhiva, osim što je Ratni arhiv dospio pod civilnu upravu. Okupacija Austrije od nacističke Njemačke 1938. dovela je do podređivanja tog arhiva vojnoj centrali u Berlinu; daleko je važnija promjena, koju je ova okupacija donijela ostalim arhivima: stvoren je, naime, jedan centralni arhiv (t. zv. Reichsarchiv Wien) koji je okupio Kućni, dvorski i državni arhiv, Komorski arhiv, Arhiv financija i Arhiv unutarnjih poslova i pravde. Tako je po završetku rata trebalo samo uključiti još i ponovo demilitarizirani Ratni arhiv, da bi se misao o jedinstvenoj austrijskoj centralnoj arhivskoj ustanovi, pod jednom Generalnom direkcijom, konačno ostvarila.2 Prema novoj organizacionoj strukturi dobio je Austrijski državni arhiv (Oesterreichisches Staatsarchiv — OeStA), uz Generalnu direkciju (Generaldirektion — GD;, u svemu pet odjela: Kućni, dvorski i državni arhiv (Haus-, Hof - und Staatsarchiv — HHStA), Ratni arhiv (Kriegsarchiv' — KA), zatim sjedinjeni Financijski i komorski arhiv (Finanz — und Hofkammerarchiv — FuHKA), Opći upravni arhiv (Allgemeines Verwaltunsarchiv AVA) kao nasljednika Arhiva unutarnjih poslova i pravde i Prometni arhiv (Verkehrsarchiv — VA), kojega osnovicu tvori arhiv željeznica. Na ćelu OeStA jeste generalni direktor, a odjele vode upravnici. Prostorno su, naravno, pojedini odjeli ostali razdvojeni. Same arhivske zgrade nisu tokom rata pretrpjele većih šteta, uz iznimku prostorija sa građom unutarnjih poslova i pravde, koja je bila već i 1927. nastradala prilikom požara Palače pravde. Fondovi Kućnog dvorskog i državnog arhiva nalaze se u specijalno građenoj zgradi, u kojoj je smještena i Generalna direkcija. Također i Komorski arhiv posjeduje staru zgradu iz 1843. prvu arhivsku građevinu u Austriji; dok je s njim spojeni Financijski arhiv ostao u zgradi ministarstva. Ratni arhiv raspolaže (već od 1905.) akademičkim traktom Stiftkaserne, a Prometni arhiv se od 1940. nalazi u upravnoj zgradi željeznice. Sve te — 615 —