ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 611
IZ DRŽAVNOG ARHIVA NR BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU. Državni arhiv u Sarajevu osnovan je uredbom tadanjeg Predsjedništva vlade NR Bosne i Hercegovine 1947 godine. Do toga vremena nije u Bosni i Hercegovini postojala nijedna arhivska ustanova, a to je jedan od, možda, najhitnijih razloga da su propale ogromne količine važnog istoriskog materijala. Možda je Državni arhiv u Sarajevu, u sravnjen ju sa ostalim našim republičkim Arhivima, u izuzetno sretnim okolnostima, jer posjeduje, može se reći, potpun arhivski materijal XIX i XX vijeka koji se odnosi na političke, ekonomske i kulturne odnose Bosne i Hercegovine u tome razdoblju. Osim toga, Državni arhiv je konvencijom sa Austrijom od 1923 godne, dobio i cjelokupan arhiv Zajedničkog ministarstva finansija odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu 1878—1918 g. i to opšte i prezidijalne spise, pa se na taj način vrlo uspješno popunjavaju praznine, nastale u spisima bivše Zem. vlade za Bosnu i Hercegovinu. Za drugu polovinu XIX Vijeka, i to godine 1850—1878, naučnicima korisno služi arhiva bivšeg austrougarskog Generalnog konzulata i njegovih filijala u Bosni i Hercegovini, koju će valjati popuniti nešto iz spisa zadarskog, a nešto bečkog arhiva. Kod sređivanja ovih ogromnih količina materijala, a prema najnovijem popisu Državni arhiv raspolaže sa 73.000 fascikula (oko 40 miliona dokumenata), za čiji smještaj je potrebno oko 26.000 metara stalaža, Državni arhiv se služio sistemom provenijencije. Uspostavljane su registrature u pređašnje stanje, a tim da imaju sve odgovarajuće pomoćne knjige. Razumije se da tu ima mnogo praznina, jer nedostaje dosta stvarnih registara i imenika, koje valja rekonstruisati, da bi se istraživači mogli uspješno da koriste materijalom. Obzirom na sastav Arhiva, odmah se ukazala potreba da se uz Arhiv organizuje Fotolaboratorija za mikrosnimanje i radionica za konzerviranje i restauriranje knjiško arhivskog materijala. I u tom pogledu je mnogo postignuto. Nabavljena je najmodernija aparatura i sve potrebno za mikrosnimanje, tako da ta laboratorija već dvije godine uspješno obavlja razne poslove za naučne ustanove i naučne radnike. Radionica za konzerviranje i restauriranje knjiško arhivskog materijala već je snabdjevena sa svim potrebnim, osim acetatne celuloze, koja će biti nabavljena u zajednici sa identičnom ustanovom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, čim stigne celuloza, radionica će otpočeti sa radom. Škartiranje arhivske građe je za Državni arhiv u Sarajevu isto tako važan, a ujedno i težak, skoro nerješiv problem kao i za sve naše arhivske ustanove. O škartiranju građe koja se odnosi na turski i austrougarski period, a eventualno i na staru Jugoslaviju, nema za sad ni govora. To bi se dalo uz studiozan rad vršiti tek u , novoj zgradi. Međutim, vrši se škartiranje građe nastale u vremenu 1945 do danas, a uz stručnu podršku službenika ustanove ili preduzeća o kome se radi. I tu se svakako čuva potrebna opreznost i ne pridržava se bukvalno propisanih šablona. Potrebno je napomenuti, da je Državni arhiv u doba kada je bila u punom toku reorganizacija naše državne uprave, stavio pod krov oko 300 arhiva pojedinih ustanova (ministarstva, komisije, direkcije i si.) kao i znatan broj privrednih preduzeća. Pri preuzimanju, jer se to moralo vrlo žurno obavljati, nije se moglo ništa škartirati, tako da i taj ogromni arhivski materijal čeka svoje — 611 —