ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 563

tiativu ne treba smatrati nikakvim lošim rješenjem, uzevši u obzir moderna prometna sredstva u gradovima, iako je u ovom drugom slučaju neminovan stanovit gubitak vremena kako za osoblje arhiva, tako i za naučne radnike i druge stranke. Kao nadoknadu za to u arhivskoj ustanovi treba rad organizirati tako. da se produlji radno vrijeme u radnim dvoranama .osobito popodne. Prije nego se odredi mjesto za podizanje novog arhiva, treba dobro ispitati teren, da naime zemljište bude dovoljno čvrsto da podnese veliki teret arhivske građe, da bude suho, kako vlaga ne bi dopirala do spremišta, u kojima se nalazi arhivska građa; zemljište mora biti udaljeno od vojnih i većih industrijskih objekata zbog ratne opasnosti. Na to treba paziti i nakon podizanja arhiva, kako u blizini njegovu ne bi došli navedeni objekti. U tome arhiviste podupire zakon od 27. srpnja 1865. br. 2359. Za novi se arhiv nadalje mora uzeti dovoljno raspoloživa zemljišta za eventualno doziđivanje u budućnosti. Samo nova zgrada treba da bude sposobna primiti novu građu za pedeset godina unaprijed, a prostor oko zgrade mora biti tolik da omogući nadogradnju barem za slijedećih sto godina, pošto se prvobitna zgrada ispuni građom. Zato arhivista mora to predvidjeti i dobro proračunati. Tako je za novi arhiv u Udinama određen prostor od 4125 m2, a sama nova zgrada zauzima 770 m2, dakle manje od jedne petine ukupnog prostpra. Pored dovoljnog prostora za kasnije nadogradnje treba se pobrinuti, da teren ne bude ugrožen od termita i drugih štetočina i PROBLEM U zemlji s tako sjajnom arhivističkom tradicijom, kao što je Italija, postojalo je u prošlosti i odgovarajuće treba odabrati dio periferije, koja ima dobre prijevozne veze sa središtem grada. Pri sastavu nacrta za samu zgradu treba uzeti u obzir u metraži građu, koja se već čuva u staroj zgradi; građu, koja je van nje, a treba je primiti u arhiv; eventualnu gradju, koju ustanova potražuje od drugih arhiva, i konačno godišnje povećavanje gradje, koja dolazi iz registratura. Tu posljednju građu treba konačno pomnožiti barem s brojem 50, kako bi zgrada mogla kroz slijedećih 50 godina primati novu građu. Zgradu treba odmah sagraditi s čvršćim zidovima, tako da se omogući i eventualna nadogradnja za jedan ili dva sprata visinu. Pri sastavu same strukture zgrade učestvuju arhivista, arhitekt i inžinjer. Arhivista mora uputit drugu dvojicu u unutrašnje strukturalne karakteristike građevine. Pisac konačno analizira pravilan sastav svih dijelova arhiva: spremišta, stepeništa, uredske i pomoćne prostorije. Ingvar Anderson dao je na III. internacionalnom kongresu izvještaj o suvremenoj konstrukciji i opremi arhiva, pošto je dao u presjeku kratki pregled razvoja konstrukcije arhiva u prošlosti 2

2). Prostor mi ovdje ne dopušta da navedem vrlo interesantne različite tipove konstrukcije u raznim zemljama. U diskusiji u vezi s Andersenovim izlaganjem Armando Lodolini je dao prikaz, kako je Italija riješila pitanje konstrukcije modernog arhiva pri gradnji novog Talijanskog središnjeg državnog arhiva (Archivio Centrale nello Stato Italiano) 23). TJ istoj su diskusiji uzeli učešće i Salvatore Carbone 24> Elio Lodolini 25) i Armando Sapori 26). ŠKOLSTVA razvijeno školstvo, dakako uzevši stvar relativno prema drugim evropskim zemljama. Konačno najsjajnija imena — 563 —