ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 556
Jedna skupina arhivista E. Aleandri Barletta, G. Amaldi, E. Califano i dr. u članku Proposte per alcune modifiçhe alla legislazione sugli Archivi di Stato razmatra mogućnosti modifikacije arhivskog zakonodavstva x ). Riječ je o posljednjem zakonu od 13. travnja 1953. br. 340. Opći zakon predviđa stvaranje državnog organa za koordinaciju u obliku Vrhovnog vijeća državne uprave (Consiglio Superiore della Pubblica Araministrazione). U to bi Vijeće ušao — predlažu potpisnici — jedan predstavnik državnih arhiva, funkcioner u rangu višeg direktora ili nadzornika, koga bi imenovao Odbor Vrhovnog vijeća arhiva (Giunta del Consiglio Superiore degli Archivi). Time bi se istakla važnost arhivske službe u okviru djelatnosti raznih grana državne uprave. U pogledu sastava Vrhovnog vijeća arhiva, trebalo bi da jedan dio njegovih članova bude biran. U to bi Vijeće moralo ući nekoliko funkcionera državnih arhiva, koji bi uzeli učešća u diskusijama o glavnim problemima s područja arhivistike (Uporedi prijedlog F. Perrone, Costituzione e ordinamento degli Archivi di Stato italiani, koji je prihvatio i G. Ramacciotti u časopisu Archivi e Archivisti, str. 497). Pored njih bi u to Vrhovno vijeće arhiva trebalo da uđu i tri funkcionera u rangu višeg direktora ili nadzornika. I ove kao i one prve trebalo bi birati iz redova osoblja državnih arhiva. Sam pak Odbor Vrhovnog vijeća arhiva (Giunta del Consiglio Superiore degli Archivi) trebalo bi da se sastoji od predsjednika i potpredsjednika Vijeća, od generalnog direktora Civilne administracije, (Direttore Generale dell' Amministrazione civile), od poglavara Središnje uprave državnih arhiva (Capo dell' Ufficio Centrale degli Archivi di Stato) i pet članova Vijeća, od kojih bi dvojica trebala da budu funkcioneri državnih arhiva, a koje bi izabralo samo Vijeće. Potpisnici predlažu promjenu i u sastavu komisije za disciplinu osoblja u državnim arhivima (Commissione di disciplina par il personale degli Archivi di Stato), u koju bi također trebalo da uđe jedan član Vrhovnog vijeća arhiva u rangu višeg direktora ili nadzornika, koga bi imenovao Odbor Vrhovnog vijeća arhiva. Pored prijedloga za pravilniji sastav navedenih upravnih organa potpisnici predlažu, da se nadzor nad arhivima organizira na regionalnoj bazi, zatim da primanje službenika u arhive bude javno. Prijedlog nadalje nabraja kategorije namještenika u arhivima, uvjete za primanje, programe za prijemne ispite. Što se tiče školstva, predlaže se osnivanje jedne središnje škole državnih arhiva (Scuola Centrale degli Archivi di Stato) od strane Ministarstva unutrašnjih poslova u suradnji s Ministarstvom prosvjete. Ta dva ministarstva bi trebala organizirati kursove pri jednoj od specijalnih škola za bibliotekare i arhiviste paleografe, koje specijalne škole postoje pri sveučilištima. Za niže stručno osoblje u arhivima treba da postoje posebne dvogodišnje škole pri arhivima. Nastavno osoblje za te škole imenovao bi Odbor Vrhovnog vijeća državnih arhiva, i to između funkcionera državnih arhiva, dok bi ispitnu komisiju pri takvim školama sačinjavali profesori centralne škole i jedan ili dva nastavnika dotične škole. Ti se prijedlozi osnivaju na pretpostavci, da su arhivi znanstvene ustanove (»Instituti di alta cultura«), kako je to istakao Elio Lodolini u sažetim konkretnim prijedlozima za promjenu nekih članova u arhivskom zakonodavstvu »Proposta di modifica di alcuni articoli della Legislazione sugli Archivi di Stato« 2). Personal državnih arhiva ulazi u red znanstvenih radnika, njegova se zadaća sastoji u sređivanju inventara, istraživanju, proučavanju i publici— 556 —