ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 491

nih ljudi

... Druga pako struka moga osobnoga poslovanja jest: uredjivanje arkiva. A to je sabiranje svih rastepenih registriranih odprije i neregistriranih spisa, i sistematično uredjenje.«

13

) U svojoj molbi za mjesto arhivara, prilikom raspisanog natječaja na osnovu zak. čl. VII.

—1870., poziva se Štriga na svjedočanstva korisnika arhivske građe, kao što su dr. Mirko Šuhaj, načelnik Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade; Maksimilijan Mihalić, odsječni savjetnik; zatim dr. Franjo Rački, predsjednik Jugoslavenske akademije (»kojemu sam vele znamenite podatke pribavio i na ruku dao, kad je pisao priloženu knjigu o riječkom pitanju, što on također njekim načinom u predgovoru iste knjige i priznaje, prem nespominje mog imena«); prof. Matija Mesić (»kojemu sam pišućemu historičku raspravu »Nikola Zrinjski« također mnogo pomogao, data tražio i pribavljao, što on također i u samom predgovoru svoje knjige naročito priznaje«); i napokon dr. Gustav Wenzel, kr. savjetnik i profesor peštanski.

14

) O radu Štriginom u arhivu bit će još govora kod prikaza uređenja načina kako će se istraživači koristiti arhivskom građom. Franjo Pogledić. Prema odredbama Zakonskog članka o Zemaljskom arhivu, raspisala je vlada natječaj za sva službenička mjesta u ustanovi. Kao kandidati za arhivara javili su se: Alberto Štriga, Bogoslav Šulek, Ženko Belošević i Mirko Spinderk; za pristava: Ivan Monasteriotti, Gjuro Deželić i alternativno Mirko Spinderk; za dnevničara: Herman Barabaš i David Mirović; te za podvornika: Mijo Popravak.

15

) No ban je imenovao za arhivara osobu, koja se nije ni natjecala: madžarona — Turopoljca Franju Pogledića. Na ovo se je osvrnuo u Saboru zastupnik dr. Franjo Rački, na sjednici od 17. VIII. 1872., rekavši: kad je bio raspisan konkurs za popunjenje mjesta arhivara, bili su svi, kojima je taj zavod poznat, obradovani, što je postavljen zahtjev, da dotičnik iskaže stručno znanje. Javnost se interesirala, tko će biti imenovan, te je ukazivano vlastima na sposobne osobe. I dalje kaže Rački: »Kao što znamo ... prijavila su se dvojica, od kojih je svaki potrebita svojstva iskazao: jedan najsjajnijim! svjedodžbami univerziteta, a drugi je poznati književnik hrvatski, akoprem se nije mogao formalno timi svjedodžbami univerziteta iskazati. Svatko se je morao nadati i očekivati, 13) Reg. DAZ 23/1864; u dopisu Striga još primjećuje: »Opaziti mi samo valja, đa sam si upravo u tu svrhu morao pribaviti poznavanje starih pismena i vještinu čitati stara pisma; brez te bo vještine nije moguće vjerodostojno prepisivati i sravnivati povelje od drevnih vremenah, kao što su na primjer prepisane za moga službovanja povelje za trgovište virovitičko«. 14) Reg. DAZ 7/1871; nadalje navodi Striga: »Moje ponašanje i moj život izvan službe bio je vazda ćudoredan i lojalan. Uz vrlo malenu plaću prisiljen sam bio baviti se gospodarstvom, da si uzmognem prehraniti i odgojivati obitelj, pa sam i u tom obziru koristio svojoj domovini kao malo tko ne samo dobrim primjerom, nego i znamenitimi posljedci gospodarskih istraživanja i pokusa«. 15) Spisi Predsjedništva Zemaljske vlade, ZV — Pr. Svez I. kor. br. 80/1869. — 491 —