ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 477
lja svojem posjedu, to smo i krivotvorenje ove takozvane Andrijine varaždinske isprave vezali uz to vrijeme. Njime je naime mogao dokazivati, da je od davnine grad posjednik takvog zemljišnog teritorija, kakav se je već gotovo i nalazio unutar varoških granica. Da je upravo prva polovina XV. stoljeća vrijeme izrade tog falsifikata, dokazujemo i činjenicom, što se sve do 1407. godine službeno prepisuje i potvrđuje Belina isprava iz 1220., a tek 1428., odnosno 1442. dobiva ta isprava javni publicitet u svojim prijepisima učinjenim od Žigmunda, koji nam se nije sačuvao, i od Ulrika grofa Celjskog, koji danas imamo. Varaždin je međutim stvarno dobio privilegij slobodnog kraljevskog grada od Andrije negdje prije 1220. godine, pa tako ipak ostaje prvi slobodni kraljevski grad srednjovjekovne Slavonije. Ta je međutim isprava izgorjela, a grad je unaprijed svoja prava bazirao, sve do pojave ovog falsifikata, na Belinom privilegiju iz godine 1220. Dakle: 1. Danas sačuvani takozvani Andrijin varaždinski privilegij iz navodne 1209. godine je i pisarski - formalni i grubi materijalni falsifikat. 2. Nastao je negdje između 1407. i 1428. 3. Stvarni Andrijin varaždinski privilegij je postojao, ne znamo, kad je izdan, ali je prije 1220. godine izgorio. Unaprijed su Varaždinu bila garantirana prava slobodnog i kraljevskog grada okvirima teksta privilegija mladog kralja Bele iz 1220. godine. Zusammenfassung,, Fragen über die echtheit des sogenannten Andreischen Freibriefes für die Stadt Varaždin aus dem Jahre 120.°. Gleich zu Beginn macht der Autor auf die Wichtigkeit der Lösung der Fragen über die Echtheit des sogenannten Andreischen warasdiner Freibriefes aus dem Jahre 1209, aufmerksam, weil dieser das erste Dokument einer freien und königlichen Stadt aus dem mittelalterlichen Slavonien ist. Im weiteren Verlauf bringt er die Lösung dieses Problems nach Šišić, Szentpetery und Tanodi heraus, welche dieses Dokument auf Grund der äusseren Analyse als formeles Falsifikat bezeichneten, wobei sie die Möglichkeit eines materielen Falsifikates ausschlössen. Tanodi behauptet ausserdem, dass es vor dem Jahre 1220. entstanden ist, also vor dem folgenden warasdiner Freibrief, welcher von König Bela dem jüngeren herausgegeben wurde. Indem der Autor die Tatsache eines formelen Falsifikates annimmt, ist er gegen das Ausschliessen der Möglichkeit einer materielen Falsifikation dieses