ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 46

i trajnim oružničkim četovanjem ugroženog područja, do sada polučen željeni uspjeh i javna sigurnost opet uzpostavijena. U pograničnom području provađa se predistaknuto četovanje vazda sporazumno sa susjednima ces. i kr., odnosno kr. ug. oružništvom. Do sada je ovom oružničkom zapovjedništvu na raspolaganje stojeći stališ oružničke i za pojačanje postaja pridijeljene pučko ustaške momčadi » dostatan bio za uspješno svladanje, za vrijeme rata ogromno naraslih dužnosti i mnogostranih zahtjeva građanskih i vojničkih oblasti. No budu li zahtjevi prekoračili dosadan ju mjeru, neće ovozemno oružništvo moći sa sadašnjim raspoloživim stališem naći izlazka te nadalje uspješno obezbiediti javni mir i sigurnost, već će se morati stališ pojedinih interesovanih postaja pojačati i prema tome odgovarajuća vojnička pripomoć tražiti. , Nastupi li ta potreba, to će ovo oružničko zapovjedništvo pravodobno staviti odgovarajući predlog kr. zemaljskoj vladi. U pogledu u zadnje vrijeme vrlo učestalih bjegstva vojničkih osoba primjećujem konačno, da je opaženo, da pučanstvo pobjegle vojnike općenito podpomaže koli hranom i davanjem konačišta, toli pravodobnim aviziranjem o u potragi nalazećoj i pojavivšoj se oružničkoj obhodnji. Proti krivcima građanskog stališa su postaje dakako redovito uredovale, kadgod im se krivnja pripomoći davanja zločincu mogla dokazati. Pučanstvo je međutim jednodušno u uvjerenju, da ne počinjava time nikakovo kažnjivo djelo, ako uskočivše vojnike potpomaže, već mal ne svatko — bio on sa dotičnim vojnikom u srodnoj i prijateljskoj vezi ili ne, — ide ovima redovito na ruku. Ovaj nazor selskog pučanstva uvriježio se jamačno zato, jer ovo vidi — kako već uvodno spomenuto — da oni vojnici, koji su po oružnicima uhićeni i odpraćeni, obično za kratko vrijeme dolaze opet svojim kućama, nekoji dapače i sa propisanim dopustnicama, drugi opet javno pripovjedaju, kako su po podčastnicima kod čete im za dobar novac ili za živežne namirnice pušteni kući. Dakle pučanstvo ima razloga sumnjati, da oružništvo zakonito ne postupa, Uhićujuć pobjegle vojnike, dočim se proti po oružničkoj ophodi predanim vojnicima ekzemplarno i odrešito ne postupa kod njihovih četa. Da se sličnom shvaćanju, te predopisanom štetnom pojavu radikalno na put stane, stavljam predlog, da se počanstvu po upravnim oblastima ponovno i po više puta proglašuje, da se čine krivcima čina po kaznenom zakonu ako pobjegle vojnike podupiru, a ujedno da se odredba izdaje, da se prijavljeni krivci takovih čina po nadležnim sudovima što oštrije i što brže kazne. Nadalje smatram bezuvjetno potrebnim, da se po građanskim i vojničkim oblastima proglasi i to, da će u smislu vojničkih i oružničkih propisa na svakom onom muškarcu biti po oružničkim obhodnjama izvedena upotreba oružja ,tko uzprkos prijetećega doziva neće da stane, a sumnjiv je, da je pobjegli vojnik. Najradikalnije i najuspješnije sredstvo proti vojnim bjeguncima svakako bilo bi: proglašenje prijekog suda za bjegunstva i samovoljna udaljenja od četa, bar za one, koji su opetovno pobjegli.