ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 467

Što se tiče zaposjednutosti zemljišnog teritorija zapadno od Vara­ždina u to prvo razdoblje, možemo reći samo dvoje. Svakako malo pre­ma onome, što smo mogli utvrditi na drugoj strani, ali i to dvoje je ve­oma važno za utvrđivanje načina, na koji su »hospites de villa Warasd« došli do zemlje. Prvi podatak potječe iz 1344. godine, a drugi iz 1406., ali i jedan i drugi se odnose na mnogo raniji period. Preko onoga iz 1344. saznajemo, da je, »possessio Zamlacha« — da­našnje selo Zamlača —• bilo nekoć posjed »Dewk, iobagionis castri Wa­rasd«. Taj je umro bez potomaka, pa je tako posjed dospio u ruke kra­lja. Isti je odmah darovan »Bedew, filio Iwan dicti Deethe de Cherez­now«­71 Onaj iz 1406. nas upoznaje, da su se tu na zapadnoj strani davno negdje prije nalazile križarske zemlje, kojih je vlasnik bila »Crucife­ratus domus hospitalis de sancto Johanne«. Te su zemlje dane gradu Varaždinu, a križari su u zamjenu od kralja bili dobili druge. 72 Nije za nas važan nalaz onog nasljednika u posjedu zemljišta joba­giona kastri, već činjenica, da su zemlje jobagiona kastri nalaze i s te zapadne strane grada. Osvrnemo li se samo letimično na imena tih voj­nika kraljevskog utvrđenog grada Varaždina, koja nam donosi Stjepa­nova isprava iz 1258., pa i ne uzimajući u obzir riječi bana »et ceteri io­bagiones castri Warasd«, vidimo, da govoreći o posjedima istočno od Varaždina nismo iscrpli njihov broj (prilog br. 2). Dakle, slobodno nam je pretpostaviti, da su i ostali, čiji su posjedi neutvrđeni, iste imali s ove zapadne strane gradu, kao što je i onaj »Dewk« tu posjedovao Zam­laču. Prema tome zemljoposjednička struktura okolice Varaždina u XIII. stoljeću izgledala bi prema dostupnim izvorima približno onako, kako nam je prikazuje naš »prilog broj 3«. Smatramo, da nakon ove potanke analize obavljene u pitanjima zemljoposjedništva na teritoriju uz grad Varaždin u XIII. stoljeću neće biti nikako teško riješiti i postavljen problem uklapanja varaždinskih »hospites« među starosjedioce tog kraljevskog posjeda. Ponajprije, možemo konstatirati, da grad Varaždin nije dobio od kralja zemlje, koje bi već posjedovali jobagioni kastri, odnosno castren­zi. Time isključujemo onu mogućnost, koju smo utvrdili za Jastrebar­čane. Nisu je dobili ni kao Petrinjčani od izumrlih rodova. Osim što su pet »aratra« zemlje stekli u zamjenu od križara, najsi­gurnije je tumačenje, da su svu ostalu dobili kao i Vukovarčani slobod­nu, još do tada ni od koga zaposjednutu, ali ipak zemlju varaždinskog kraljevskog utvrđenog grada. Iz svega rečenog očito izlazi, da su se unutar opisanih granica u ta­71 — MCV I, br. 192, str. 251/2. 72 — MCV I, br. 31, str. 37. — 467 —

Next

/
Thumbnails
Contents