ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 463

stalo slobodni i kraljevski grad. Podjednako poslužiti se i komparacijom s ostalim naseljima »hospites« opet na izvornoj građi. 4 Već je sa samim aktom naseljivanja »hospites« uz »Castrum Warasd«, moramo odmah naglasiti, povezano i njihovo stjecanje nekih dijelova ovdašnjeg kraljevskog teritorija. No kako »hospites« nisu bili prvi stanovnici teritorija varaždinske tvrđe, to nam se nužno nameće pitanje njihova uklapanja među »iobagiones castri«,

58 vojnike kraljevskog 58 — Pojam »iobagiones castri« je u našoj pravnoj i historijskoj literaturi našao čitav niz termina. Nije na nama, da ovom zgodom obradimo čitavu ovu terminološku problematiku, ali se zbog spominjanja tog društvenog sloja u radnji moramo opredijeliti za jedan termin, kojeg ćemo stalno primjenjivati. Već Mažuranić u svom Pravno-povijesnom rječniku stavlja »iobagiones castri« pod riječ »gradokmet«, te tumači, da su »slobodni posjednici zemljišta,.... dužni da vojuju za kralja, naročito da brane grad kraljev, pod kojim stoje.« Veli, da ih zovu i »prediales et nobiles Jobagiones castri«. (Mažuranić, Prinosi za hrvatsko pravno-povjesni rječnik, Zagreb 1908—1922, pod »gradokmet«). Dok ovdje imamo jedan naziv (gradokmet), i to krivi za tri u stvari različita pojma (1. iobagiones castri, 2. prediales, 3. nobiles iobagiones castri) u društvenoj ljestvici ugarskohrvatskog feudalizma, te približno točno tumačenje dužnosti »iobagiones castri«, dotle nam drugi pravni historičar daje opet drugu terminologiju. Dabinović (Hrvatska državna i pravna povijest, I, Zagreb 1940), govoreći o sličnosti i rangovanju društva Ugarske i Slavonije Srednjeg vijeka, točnije XIII. stoljeća, utvrđuje, đa su prvi na društvenoj ljestvici «comités et principes», drugi članovi plemena s vojničkim službom »milites«, a na trećem mjestu su tek bili doduše »slobodni ljudi, ali ipak pridruženi zapovjedniku pojedine tvrđave, a to su baš »jobagioni«. Pojam »jobagioni« za taj društveni sloj upotrebljava Dabinović i onda, kad govori o slučaju »iobagiones sancti regis de Gorica«, prigodom darovanja posjeda Klokoč od strane mladog kralja Bele godine 1224. ( C D III, br. 213, str. 238/240 — Dabinović n. d., str. 247) On ih tako zove i onda, kad govori, đa se »kunovina tražila čak od jobagiona, tih najbjednijih vojnih proletaraca, koji su načelno, kao vojnici, bili od nje oslobođeni.« (Dabinović, n. d., str. 251) Dabinović se dakle dosljedno služio terminom »jobagion« za »jobagiones castri«. Činio je to usprkos tome, što je kojih stotinjak stranica dalje utvrdio, da pojam »jobagio« ima mnogo šire značenje. »Jobagiones regni«, kaže sam, jesu »knezovi, grofovi, baruni, palatini, dvorski sudac, ban, tavernik. ... i drugi.« To su 1 biskupi, dodajemo mi; sam pojam »jobagio« za sebe značit će i slugu i kmeta i svakog podanika, tamo dakle od sluge i kmeta do prvog čovjeka iza kralja-palatina, odnosno bana. (Mažuranić, n. d. pod »jobagio« »vox generica apud Hungaros, qua famulus vel minister eu jus vis ordinis et conditionis significatur.«). I Dabinović dobro razabire položaj i dužnosti »iobagiones castri« (Dabinović, n. d. str. 374/5), ali opet i tu, završavajući misao, nadovezuje »uz ove za vojničku službu određene jobagione. . .« (Ibidem, str. 375), čime ostaje i dalje kod svog termina. I. naša najnovija historiografija jednako se služi različitim terminom za pojam »jobagiones castri«. Primjerice dr. Josip Bösendorfer (Agrarni odnosi u Slavoniji, JAZU. Zagreb 1950, str. 39) zove ih »gračani« i veli, da su »po svoj prilici posadnici župskoga grada«. Nada Klaić (»O nekim pitanjima feudalne formacije u srednjovjekovnoj Slavoniji«, Historijski Zbornik IV, str. 110, 111, i u ocjeni J. Bösendorfera »Agrarni odnosi u Slavoniji«, HZ, V, str. 326) zove ih samim latinskim nazovom »iobagiones castri«. Marko Kostrenčić (Historija naroda Jugoslavije I, 1953) upotrebljava za »iobagiones castri« termin »tvrđavni službenici« str. 691), ali i »iobagiones castri« (str. 696), dok u istom djelu Jaroslav Sidak koristi za njih termin »službenici kraljeva grada« (str. 723, 727). — 463 —