ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 453

ispušta riječ »tricesimam«, ona također ne spominje, da se izvoze konji, volovi i svinje. Ispada, da je godine 1220. vanjska trgovina Varaždina manja, no što je bila koju godinu ranije. A što nam veli Tanodi u svojoj analizi ovog dijela takozvane Andrijine i Beline isprave? »Usporede li se«, zaključuje on, »povlastice Andrijine darovnice i Beline, vidi se, da bitnih razlika nema

... te razlike su tako male važnosti ... .«

6 Ne znamo, odakle pravo tolikog omalovažavanja tih razlika u pogledu sudskih ovlasti varoškog rihtara, odnosno onih, koje se tiču izvozne trgovine. Zar ne će Belino ograničenje prava suda značiti raniji period, a ono punih ovlasti takozvane Andrijine isprave kasniji? Ne bismo li Belino ispuštanje nekih izvoznih artikala uzeli radije kao doba nerazvijene privrede ovoga grada, a proširenje izvozne trgovine u takozvanoj Andrijinoj ispravi, analogno prvome, kao kasniji period. A to bi osim toga govorilo i u prilog tumačenju, da takozvanu Andrijinu varaždinsku ispravu treba smatrati ne samo formalnim, već i materijalnim falsifikatom; govorilo bi podjednako i to, da je takozvana Andrijina isprava nastala iza Beline. Veoma daleko bi nas odvelo, da na ovome mjestu iznosimo sav historijat pravnog položaja »hospites« u vrijeme njihovih migracija, njihova nastanjivanja u našim krajevima i konačno stvaranja gradova. Sam predmet međutim od nas traži, da se osvrnemo makar s nekoliko suhih činjenica i dokumenata na njihov tadanji pravni položaj u ovim predjelima. Mi ćemo to učiniti samo u pogledu suda, jer je taj problem povezan s našim pitanjem. Pravo ima u tom pogledu Kostrenčić, kad kaže: »Stojeći pod zaštitom kralja , odnosno pod zaštitom župana u županijama, »gosti« se već rano počinju organizirati, ali su te organizacije još uvijek bile pod neposrednom vlašću župana....«

7 Eto, godine 1116. ugarsko-hrvatski kralj Stjepan potvrđuje samostanu sv. Ivana kod Belgrada darovanje Rogova, Vrbice i Kamenjana što mu ih darovaše nekoć hrvatski kraljevi Krešimir i Zvonimir.

8 Kralj pušta, da se na te zemlje, darovane samostanu, slobodno nasele »hospites«. Potpadat će međutim pod sud samostanaca, kao nadarbenika.

9 6 — č H P, str. 306. 7 — Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, str. 686. 8 — Ego Stephanus Geyce regis filius .... monasterio sancti Johannis .... confirmamus ..... ut integre f

ratres .... habeant omnes terras illas, quas ôlim Cresimir et Suenimir, quondam Croatie reges. . . dicto monasterio. . . . tradiderunt. . . . terram in Rogoua et Virbiczam. ... et in Chameniane. . . . CD II, br. 100, str. 106). 9 — »Preterea ab peccatorum nostrorum remissionem nos eis concedimus, ut quoscumque hospites ad inhabitandas terras illas de quibuscunque locis adducere poterint, a nemine nisi a fratribus et eorum prepositis iudicentur, ad neminem cum sigillo vel homine determinati ire cogantur.» (CD II, br, 100, str. 106). — 453 —