ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 400

po upravnoj negoli po prosvjetnoj liniji. Nuzgred napominjemo, da je i' Ch. Braibant, generalni direktor francuskih arhiva, jednom prilikom izjavio, da bi više volio, kada bi i francuski arhivi podpadali pod resor ministarstva unutrašnjih poslova. U Francuskoj, naime, arhivi potpadaju u djelokrug ministarstva prosvjete, kako je to i kod nas i u nekim zemljama zapadne Evrope. Konkretno, mi moramo da raspravimo, hoćemo li osnivati nove arhivske ustanove ili ne! Ako ćemo ih osnivati — a jedva .da se može sumnjati da ih treba osnivati, — gdje ćemo ih osnovati i kakav ćemo im status odrediti? Upravo je bitno u čitavom ovom problemu pitanje, da li će ti arhivi biti samostalne ustanove, kao što su na pr. gradski arhivi u Zagrebu, Varaždinu i Splitu, ili bi to morale biti ustanove tipa bivšeg osječkog spremišta, ispostave Državnog arhiva u Zagrebu

6

. Ili bi to morali biti tek arhivski centri regionalnog karaktera, u kojima bi se sav rad skoncentrirao na skupljanje, čuvanje i sređivanje građe. Treba razmotriti, kakvi uvjeti postoje danas u Hrvatskoj za osnivanje novih arhivskih ustanova s obzirom na pomanjkanje stručnog kadra i prostora, a i financijskih sredstava. Nisu li možda oni tek stvar budućnosti, kojoj treba težiti, pa bi u prvo vrijeme mogli zadovo^iti i arhivski sabirni centri, koji bi predstavljali zapravo jednu fazu u razvoju arhiva. Jednako tako postavlja se pitanje, da li ima smisla i da li postoje stvarne mggućnosti da se izvrši kruta centralizacija u smislu koncentracije arhivske građe u jednom arhivu. Ne bi li kraj golemih masa papira, što se svakim danom sve više i više množi, doveli državne arhive u bezizgledan položaj već samo s obzirom na prostorne mogućnosti. Prostorno bi bilo nemoguće izvršiti koncentraciju materijala s čitavog republičkog područja u jednom arhivu. To je i teoretski nemoguće, a stvarno stanje prostora svi dobro poznajemo. Uostalom, to ne bi ni inače imalo smisla, jer državni arhivi imaju druge zadatke, nego što je čuvanje građe lokalnog karaktera. Kad ne bi bilo drugih razloga, koji govore protiv toga, već naše budžetske mogućnosti ukazuju, da bi takvo prilaženje rješavanju problema bilo pogrešno. Pa i pored toga, što za princip koncentracije govore neki praktični naučni razlozi, ipak je ova ideja već odavna i u stranom svijetu napuštena. Prošla su vremena, kada se je u jednoj škrinji mogao prenijeti gotovo cijeli arhiv kakve gradske općine od nekoliko stoljeća. Prvi stvarni naš zadatak, koji stoji pred nama, govori najočitije, da ne treba ni jedan čas oklijevati da zabacimo princip koncentracije. Ta samo za područje unutrašnje Hrvatske, bez obalnog pojasa, treba osigurati i zaštititi arhive registrature 17 gradskih općina, 47 trgovišta, 20 kotareva (zajedno s onima ukinutima u srpnju 1955, kada ih je bilo 68), isto toliko kotarskih sudova, 7 okružnih sudova, 7 državnih tužioštva, 66 gruntovnih, 66 katastralnih i 55 poreznih ureda, 10 direkcija šuma, 86 G. Odlukom Savjeta za kulturu i nauku NRH djeluje ova ispostava kao samostalna arhivska ustanova od 1. I. 19,58. — 400 —