ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 398

Arhivi su odvajkada bili povezani s upravom. Oni su, uostalom, iz uprave i izašli. Interesi historijskih istraživanja pojavili su se tek u novije vrijeme. Tijesnu vezu između registrature i arhiva ne može nitko poricati. Arhiv je zapravo naravni nastavak registrature, on se u njoj upravo i rađa, zbog čega Francuzi nazivaju registrature » archives en formation «. Osim toga arhivima ne može biti svejedno, kako se vode registrature i po kojem sistemu. Neracionalno uređenje i Vođenje registratura najčešći je uzrok teškoćama kod stvaranja poretka u arhivima. S arhivskog gledišta poboljšati organizaciju registratura znači u prvom redu racionalno urediti određeni skup spisa pojedinih ustanova, za čije se čuvanje i iskorišćavanje zapravo arhivi i osnivaju. S toga razloga je danas postavljen zahtjev, da se u registraturi sređuju spisi tako, da bi se nakon njihove predaje u arhiv uložilo što manje truda na njihovo sređivanje i opisivanje. Povezanost arhiva i registratura je tako velika, da se je ustalo protiv shvaćanja o granici između arhiva i registratura, između starih »historijskih« arhiva i suvremenih »administrativnih« arhiva. Ono, što je danas historijski arhiv, jučer je bio administrativni, a danas administrativni već sutra će biti historijski (Cuvelier).

4 Arhive i registrature ispunjavaju dobrim dijelom iste brige. U pogledu sređivanja, škartiranja, inventariziranja i čuvanja u jednim i u drugim treba primjenjivati ista načela- i iste metode. Svakom spisu na osnovu određenih principa odrediti odgovarajuće mjesto u klasifikacionom sistemu određene vrste administrativne djelatnosti mora znati i arhivar u registraturi. Zato, ako ne poduzmemo što treba, da se i tekući arhivi vode po jednom određenom racionalnom sistemu, ako ne postavimo čvrsta pravila za sređivanje i registriranje spisa, dolazimo u opasnost da u budućnosti imamo defektne arhive (de Mar).

4 To su očiti razlozi, da arhivi ne smiju nipošto ograničiti područje svoje djelatnosti samo na stare arhive. Upravo protivno, oni se moraju jednako zanimati i za spise iz dnevnog života. I samo onda, ako budemo imali dobro i stručno uređene registrature, imat ćemo u svoje vrijeme dobro i stručno uređene arhive. Poslije prvog, a još više poslije Drugog svjetskog rata niknule su brojne i najrazličitije ustanove, s novim i dotle nepoznatim organizacionim formama, novim vrstama i načinom poslovanja. Svaka od njih proizvodi neprestano velike količine spisa. Arhivi imaju zadatak da preuzmu na vrijeme određene količine završene registraturne građe. Pita se onda, smijemo li i dalje produžiti s praksom, da čekamo, dok nas neka ustanova pozove, da preuzmemo njezin arhiv, ili pak da povremeno obilazimo registrature poput trgovačkih putnika, koji obilaze svoje mušterije.

5 Zato treba prije svega utvrditi uvjete i postaviti rokove, po ko» 4. Citiramo prema bilješkama sa predavanja koja je održao M. Nikolić na Višem arhivističkom kursu u Beogradu 1952. 5. Vidi Sante W. K., Die archive zwischen Verwaltung und Wissenschaft, Der Archivar 1954, sv. 1, str. 3. — 398 —