ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 35

Svjetujemo svakom proletarcu, svakom radniku muškom i ženskom, da pazi na naše mirovne uvjete. 1) Recite narodu istinu t. j. bičujte svoje vlade i građanske klase i njihovu politiku grabeža, njihove lopovštine prije i za vrijeme rata, razotkrijte tajne ugovora vaših vlada i t. d. To će tisuću puta više doprinijeti polučen ju mira, nego li slatke deklamacije o jednom »dobrom« miru. 2. ) Samo revolucijom može se polučiti jedan u istinu demokratski mir. Neka socialisti to rasvijetle radničkim masama. Neka vojnici svih zaraćenih naroda slijede savjet Karla Liebknechta: »skinite vaše oružje i okrenite ga protiv vlastitih vlada« pa makar — kao Karl Liebknecht — i u tamnicu dospjeli. Naoružane radničke mase treba da vojničko-birokratsku državnu mašineriju razruše, treba da sruše vlastite svoje vlade i da preuzmu građansku i vojničku vlast. Naoružano radništvo treba da preuzme vladu, kakva je g. 1871. bila pariška »Commune« i g. 1905. u nekim gradovima Rusije »Vijeća radničkih zastupnika.« . _ Radničke vlade treba da expropriraju sve banke i velike poslove, treba da narodno gospodarstvo u interesu radećih i izrabljivanih upravo takvom energijom organiziraju, kakvom građanske vlade udjelotvoruju dužnosti građanske službe i drugo slično u interesu kapitalista. 3. Oslobođenje svih kolonija, radi nove razdiobe, kojih je sada u tečaju rat. Oslobođenje svakog malog i slabog naroda. Očekivati njegovo oslobođenje od građanskih klasa i njihovih vlada znači toliko, koliko zavaravati narode. Pobjedonosno radništvo bilo bi sposobno to pitanje za nekoliko sati riješiti. Nepodnošljiva skupoća, izgladnjenje narodnih masa u svim državama, rastuće spoznavanje sadašnjeg otimačkog rata, do stotine miljarda narasli teret ratnih poreza, — sve je to pripravilo tlo za naše mirovne uvjete. Zar nisu radnici svih naroda naučili baratati oružjem, ne približuju li se u streljačkim jarcima u dobrom i zlom udesu radnici i seljaci ne govori li se o smrti od gladi, kojom umiru oni, što su kod kuće ostali? Možda će nam se odgovoriti, da su takvi mirovni uvjeti neprovodivi, jer je među vojnicima međusobno zaraćenih država nemoguć sporazum. No takva riječ bila bi razumljiva samo od privrženika građanske klase ili od onih, koje je rat toliko potištio, da su izgubili svaki ljudski osjećaj. Karl Liebknecht nije imao posebnog pregovaranja s engleskim socijalistom Mac Leanom ili s francuskim socijalistom Cuotentom ili sa švedskim socijalistom Hoglundom ili s ruskim socijalistom Petrowskym, a ipak su se svikolici borili protiv vlastitih vlada i hiljade njihovih sumišljenika radilo revolucionarno protiv rata pa je radi tih svojih zločinstava po svojim vladama bilo bačeno u tamnicu. Revolucionarna propaganda protiv vlastite vlade jedino je iskreno i pravo sredstvo za postignuće mira. Živi primjer takve propagande sili na saradnju sviju država sigurnije, nego li kakvegod »konferencije«. Kad su već iz seljačkog stališa potičući srpski i bugarski vojnici tečajem balkanskoga rata g. 1912. bili sposobni, da streljanjem vlastitih časnika požure mir, to su sigurno za to još više sposobni veći stupanj samosvijesti posjedujući i na rat spremniji francu-