ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 357
stane, bi će ustav dëlo cële vlasti i postati zakonom. Ovo je polje s koga mi kao ustavni narod ne možemo sići. Ovdë sad nije pitanje kakav je, nego ima li on kaku obvezujuću silu za nas dok se naš sabor o tom ne izjasni, i nanj ne pristane? S toga ja mislim da se on u nas nikako ni proglasiti ne može. 0 Vojvodovini Srbiji. Teža je stvar za vojvodovinu neg za trojednu kraljevinu, jer ovu je trebalo stvoriti a ona je bila gotova. Iz oktroiranog ustava ne može se upravo vidëti da li je praviteljstvo naumilo sdružiti ju s Ugarskom il s Tro jednom kraljevinom. Ali iz svega, i iz samog stila se vidi da isto nije smelo razkomadanje Ugarske izreći. Ne tolko što bi oktroirani ustav imao pre saizvoljenja saborskog kaku obvezujuču za narod vojvodovine silu, nego više što se nadati da će Austrijsko praviteljstvo i dalje nastojavati da integritet Madjarske održi, trebalo bi gledati da se što pre vojvodovina od Ugarske odcëpi i trojednoj kraljevini pridruži jj 1 sabor srbski od 1. i 3. Maja pr. g. je izrekao i hrvatski sabor primio je medjusobni najtešniji savez. Oba su sabora izaslala jednu komisiju koja će uslovljatog saveza izraditi, ali ni jedna komisija o tom ne radi. Dva puta ima skladna kojim bi se taj savez u život privesti mogao. Jedan je put obćenja, ugovora, a drugi faktički. a) Putem obćenja, ako bi se stvar preduzela, onda treba da izaslane i od srbskog i od hrvatskog sabora komissije predloge sjedinjenja odmah izrade i svaka svom saboru predlože. Oba sabora morala bi u jedno isto doba dčlati, i obćiti i tako ugovor učiniti. Za uskorenje toga delà morao bi se sabor i u vojvodovini i u banovini odmah sazvati. A da bi se to još pre dokončalo dobro (bi) bilo i upravo nuždno da se oba sabora u jednom mëstu drže. Za to bi najzgodniji bio Osek ili Vukovar. Pošto bi se oba sabora sjedinila, mogla bi se odmah u jedan sabor stopiti i predlog ustava za celu zemlju, za Vojvodovinu i banovinu jednak izraditi. Način zastupanja na tim prvim ugovornim saborima odredila bi u banovini ondašnja a u Vojvodovini ondašnja vlast. A za banovinu mogao bi ostati onaj sabor koji je lani bio, jer je i onako samo odgodjen, a nije razpušten; ali s tim primetjanje da pruo od onih ljudi, koja su po pozivu banskom imali pravo ličnog zastupanja samo oni mogu imati glas, koji su na lanskom saboru bili — ako ih baš ne bi htëli izostaviti — drugo da Srëm ne bude ovdë zastupan jer već faktično pripada vojvodovini. Predlog sjedinjenja izraditi nije veliki posao niti bi toga radi trebalo odgadjati vreme saboru. Predlog se s obe strane može za 2-3 dana izraditi. Što možda ne bi sam narod uredio iz sviju krajeva Vojvodovine zastupljen biti mogao, to ništ ne čini, nije bio ni la i 3a Maija, pa se priznao sabor za zakonit. A olakšanja radi trebalo bi i Rukavini i svima vojničkim komandantima u Vojvodovini odozgo nalog dati da se izboru zastupnika ne samo ne suprostavljaju, nego na zahtëvanja i podpomažu. Ni to što ban možda ne bi mogao doći na sabor, ne treba da prepreci skupljenje sabora. Sabor neka sebi između sebe izbere predsëdnika; kao što to po ustavnim načelima treba da bude. Tako isto i sabor Vojvodovine treba da učini. b.) Putem faktičnim, ako bi se stvar poduzela, mogli bi se i banovci i vojvodovci odmah u jedan sabor skupiti (ćir.). Ali pre nego što bi se taj zajednički sabor skupio, morale bi se hrvatska i srbska vlada sporazumëti, i — 387 —