ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 335

vo lice i time izazvala veliko ogorčenje, napose u češkoj i Hrvatskoj, gdje su se radikalni elementi okupili oko političke organizacije »Slavenske Lipe«. Iz Kulmerovih pisama jasno razabiremo svu žestinu borbe, koja se u Zagrebu vodi protiv reakcije i kontrarevolucije; ona jasno odražavaju javno mijenje politički aktivnog naroda u Hrvatskoj. Analogno vremenu i Kulmerova pisma bogata su i raznolika svojim sadržajem. Kulmer redovno izvješćuje o kritičnom stanju na ugarskom bojištu; porazi ga žaloste, ali ne obeshrabljuju, — on čvrsto vjeruje u konačnu pobjedu! A krajnja su nada Rusi, koji »u svojoj blizini ne će trpjeti ognjište revolucije«. Njemu je pravi čovjek za »rebele« Haynau, taj krvolok od Brescie. »Uvjeravanje, umirivanje, velikodušnost, čovječnost, pomilovanje su same stvari koje vode novim revolucijama«. Kulmer negoduje nad vijestima, da se u Pragu i Zagrebu javno manifestira veselje nad pobjedama mađarskih buntovnika. On sam raduje se pobjedama ostarjelog maršala Radetzkog nad talijanskim rodoljubima. Stalno informira bana o međunarodnoj političkoj situaciji u Evropi, hvali vanjsku politiku kneza Schwarzenberga i smatra, da je opća diplomatska konstelacija za Austriju povoljna. I u Njemačkoj sve ide u prilog Austriji: njemački profesori doživjeli su u frankfurtskom predparlamentu potpuni neuspjeh. Iz pisama razabiremo i nesuglasice na bečkom dvoru, u ministarstvu, zakulisne intrige i sukobe između političkih i vojničkih ličnosti. Cijeli niz istaknutih ličnosti pojavljuje se pred nama, od Windischgraetza, Weldena, Schwarzenberga, mladog vladara Franje Josipa do naših Kukuljevića, Mažuranića, Brlića. . . Kulmer s velikim zanimanjem prati kretanje članova hrvatske deputacije u Beču i neprestano upozorava bana na »rovarenja« narodnjaka demokrata u hrvatskom provincijalu i u Granici, na rad i držanje Banskog vijeća i upravnih oblasti u Hrvatskoj. Među ostalim, saznajemo i raznih zanimljivih pojedinosti, kao što su na pr. prebacivanje hrvatskih četa iz Primorja u Slavoniju, najprije brzim marševima do Siska, a potom parobrodima do Broda.

.. I Jelačić se malom flotilom spustio niz Dunav od Pešte prema novom odredištu nezaboravivši se prilikom odlaska dobro snabdjeti novcem.

... Pisma duvanjskog biskupa Rafaela Barišića, banskog namjesnika u Rijeci, Josipa Bunjevca, ministra Bacha, i nekoliko anonimnih pisama, u originalu i prijepisu, kao prilozi Kulmerovih pisama, ne zaostaju za njima ni po zanimivosti ni po važnosti zbog podataka koje pružaju, a sadržajno ih izvrsno nadopunjuju. Sva Kulmerova pisma i većina priloga pisani su njemačkim jezikom i goticom. U transkripciji izvršene su tek neznatne i nebitne izmjene, da bi se otklonile stanovite nedosljednosti i očite pogreške. One se odnose uglavnom na upotrebu velikih i malih slova, pisanje stranih riječi i interpunkciju. Prema tome, zadržan je pravopis onoga doba, a ispušten je titular kao i konvencionalni izrazi iz završnog dijela pisama. Na nekoliko mjesta ispušteni su pojedini dijelovi teksta privatne naravi, što je označeno crticama. Ispred svakog pisma stavljen je kratki regest, u kojemu se u najkra— 335 —