ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 285

Ovo su novi vidici u našem pitanju, kojima se treba intenzivno baviti, tim više što eto Cesi imadu riječ u tom pitanju, a mi ne možemo biti mirni u pogledu shvaćanja Čeha. G/iers/ zna, da je Masar/yk/(l) donio memorandum o češkom pitanju, ali. mu nije poznat njegov sadržaj i gdje je. Piši mi, ako znadeš što o tome i priopći mi glavne poteze i načela tog memoranduma. Piši mi direktno, a ne preko Poslanstva. Ne znam je si li primio moj list, što sam ti putem poslanstva poslao u Pariz. Watson (2) i Trev/elyan/ (3) bili su ovdje tri dana. S prvim sam se razgovarao na samu skoro cijeli dan o svim detaljima našega pitanja, kao i o pitanju balkanskog uređenja, odnosno Makedonije. Pošto je on naš veliki prijatelj, priopćio sam mu, direktno, naše bojazni glede eventualnog srpskog partikularizma, što je on primio na znanje za sondiranje u Nišu, pak će me izvijestiti na povratkii. Za riješen je makedonskog pitanja, koje je mislim glavni cilj njegova putovanja na Balkan, rekao sam mu, da po mojem mnijenju ništa ne će omogućiti to riješenje, nego realiziranje naše Jugoslavije. On se u tom slaže tako, da je iz Londona ili Pariza, ne sjećam se tačno, brzojavno čestitao u Niš na vladinoj izjavi, u kojoj je Srbija službeno navijestila da ratuje za oslobođenje Srba, Hrvata i Slovenaca u Austrougarskoj!

(4) U čestitci nije ništa spomenuo o velikoj pobjedi, samo da politički momenat jače odskoči. Istakao je jednu novu misao, biva da Albanija ne može da postoji i da bi se imala podijeliti između Grčke i Srbije sa zali vom Valone Italiji u svrhu da se Grčka i Srbija sklone da zadovolje Bugarsku u Makedoniji. Ja mu nisam tu osnovu odobrio, jer da bi Albanija Srbija bila balast i da je naglo uništavati albansku državu, jer da se može i ona eventualno razviti tako, da postane sposobna za samostalan život. U pogledu Italije naginje na to, da Italija uđe u konflikt, dobije osim Trentina, Trst i zapadnu Istru, ali time da se Pola razoruža. Tomu sam se protivio, jer da Jugoslaveni to neće drage volje prihvatiti, te da će se odatle izleći nova trvenja, koja će sprečavati naš mirni rad u kući, a da bi se najviše moglo Italiji ustupiti teritorij do Soče, tako da bi proširila kontinuitet svoga teritorija i Talijani u Trstu i Istri bili bi žrtvovani uz kompenzaciju Slovenaca, koji bi pripali Italiji do Soče. Watson odobrava ideju Meštrovićeve izložbe u Londonu tim više što se ne reflektira na financijski uspjeh, koji će biti čedan. Nego, kaže, da će moralni i politički uspjeh biti velik. Kad se vrati, on će raditi, a to će biti do mjesec dana. Otputovali su na 21. t. mj. Meštrović i ja pisali smo u Split privatnim putem, da mu njegove stvari pošalju, što prije. Zato sam našao zgodnu osobu, koja će sve učiniti što treba, samo ako vlast ne zapriječi. U tom slučaju, Meštrović misli ustupiti sve jednom Talijanu, koji će zatražiti pre voz preko konsula talijanskog u Splitu. Ima tri dana da je došao u Rim Franko Potočnjak(S). Jučer sam s njime govorio. Pripovijeda da se u Primorju ništa ne zna šta se događa u Europi. Bio je u Zagrebu, gdje je dobio najgore utiske depresije i kukavičluka. Kaže, da se hrvatski i slovenski popovi nimalo ne ešofiraju za pobjedu austro-ugarske. U Zagrebu bilo je mnogo srpskih zarobljenika namještenih po vlastelinskim imanjima, ali su ih sve otpremili, jer su se upoznali sa zagorskim seljacima i nastalo srdačno i glasno bratimljenje između jednih i drugih! U Zagrebu je napokon otvorena mađarska gimnazija sa mnogo učenika pod moraš. U Srijemu i okolišnim krajevima srpskim, vlasti su otjerale sav srpski i hrvatski