ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 282

13 Pariz, 20. XII. 1914. Frano Šupilo dru Anti Trumbiću o razgovoru s ruskim ambasadorom Izvoljskim i potrebi da mu se pošalje punomoć jugoslavenske političke emigracije za razgovore u Londonu i Moskvi. Pismo ,i Sutra rano krećem u London. Vrijeme je užasno. Kad pomislim na Kanal već mi se muči. Ali eto, samo da ne bude zaludu. Ovdje sam morao toliko ostati radi jučerašnje Segerove konferencije. Stvar vrlo slaba, ali ove konvenc/ionalne/ parade odnose vremena, a ne smiješ bagatelizirati. Uzeo mi je onu talijansku kartu i pokazao ju je ondje stotinama diplomata, akademičara, političara koji su bili! To je još bilo najbolje od svega. Danas nema parobroda za Englesku, nego tek sutra. Prekjuče sam po drugi put opširno govorio sa Izv/oljskim/. Kad sam ponovno htio natuknuti one naše stvari, prekide me, da je to sasvim suvišno. »Vi — reče, — znate da sam tu s vama potpuno složan i da mislimo jednako«. Reče, kako je ona moja izvješća popratio izvješćem, što ga je sam on napisao. Dao mi je jedno vrlo dobro pismo na Saz/onova/, u kome stoji da može sa mnom govoriti s potpunim povjerenjem. Osim toga reče, da će mu depeširati, a da drugih preporuka u Pet/rogradu/ ne treba, jer da su kroz Saz/onova/ sva vrata otvorena. Posve naravski da uz ovako pismo ne mogu govoriti nego u četiri oka, zato će i Vas uvažiti kad bude tamo. Ovaj put vidim da treba dobro jurišati na London. Sa jednom čisto neznatnom nijansom »direktive put zapada«, stvar će mislim dosta dobro proći. A osjećam, da će i u Pet/rogradu/ biti boljeg razumijevanja, nego li u kom našem manastiru, te da nećemo tako biti »nešto« koga nitko i ništa ne pita, nego ga guraju tamo amo i kidaju. Mislim, da će se ovo moći isposlovati. Ali je sad potreba, da mi date potpore i solidarnosti i kao odaslaniku i kao osobi. To mi je u ovaj čas i za ovaj posao potrebno kao zrak za disanje. Ti znaš koliko se rugam tim svim komedijama, ali kad u uspjesima stvari igraju toliku ulogu, valja ih upotrebiti svom snagom za ove važne momente u našem narodu. Zato bi bilo vrlo potrebno, da ti pođeš čim ovo pismo primiš u onog tvog znanca Engleza i u Rodda, da govoriš s njima, rečeš im, da sam pošao u London, gdje se sada nalazim, i gdje ću ostati jedno 14—15 dana, te ih upozoriš na važnost toga puta, i u ime emigracije ih moliš, da obavijeste nešto koga treba, jer — osim izložbe i komitea — da ću govoriti sa kompetentnim osobama o važnim problemima jugoslavenskim. Ne treba da oni pitaju za mene audijencije u Grey a i Nicolsona, jer za to sam već pobrinuo, nego da upozore na »preštimanu peršonu« koja zastupa itd. Kod Rodda bi dobro bilo da bude i Meštrović s tobom, On ga vrlo voli. U Londonu će pako mene svak lako naći preko Steeda urednika »Timesa«. Ovu istu stvar trebalo bi učiniti i u Petrogradu i to preko Anfiteatrova i preko Giersa(l); a kad bi mogao i sam Mesojedov(2). Za Giersa, ako ga ne poz— 282 —