ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 277

koje ćeš im dati, što oni misle, i ako dođeš do zaključka da oni nisu uvjereni ni odlučni za našu misao, te ako se bude šarati da Srbija dobije Bosnu, makar sa komadom Dalmacije, ako ne svom, a ostalo da se žrtvuje, onda ćemo morat da istupimo, te da najprije Rusiji i Srbiji kažemo da mi to nećemo i da mi, iako nam se onemogućuje ostvarenje narodnog jedinstva, radit ćemo za oslobođenje našega naroda u dvijema grupama, hrvatskoj i srpskoj, da će Hrvatska zahvaćati i Dalmaciju valjda cjelovitu, da neće ni sva Bosna izostati iz te skupine, a da će Srbija dobiti jedan pendžer na Jadranskom moru može biti i ne u Dalmaciji. Ovo bi za nas bila politika nužde koje bi se morali prihvatiti, akoli vidimo da Rusija i Srbija nemaju velikog smisla za slavenstvo nego da slavenstvo shvaćaju usko u smislu pravoslavstva. Ova naša politika od nužde našla bi potpore u zapadnoj Evropi, pa bi i Italija na nju prije pristala, nego li na glavnu ideju našeg narodnog jedinstva. Šta se tiče načina po kojem da se radi, ti uprti sada kod Izvoljskoga i Benkendorf a jače ili blaži je, kako budeš mislio, pak onda u Pet:'ograr1u, a osim toga, trebat će otić u Niš i onamo govoriti bistro s kim treba. Kada da se pođe, to ćemo viditi. Mogli bi poći i ja i Meštrović. Meštrović treba, jer on mnogo vrijedi i kao proglašeni srpski umjetnik, a Hrvat je, te može da Srbiji kaže, što ne smije da kaže drugi Hrvat. Sve što je ovo važno, pa bi trebalo još bolje pretresti, jer tako dođe štogod novoga na pamet. Ali pošto se sada rastajemo za dosta dugo, bilo bi potrebito pretresti stvar do kraja i doći do zaključaka definitivnih. S toga mislim da ti ne možeš sutra na večer otić iz Firence i time iz Italije. Dok si u Italiji uvijek se možemo sastat, kad otiđeš više ne ćemo, a kasnije može biti da će događaji nastati i položaj da će biti posve drukčiji. Ne smiješ sutra otići, jer u Firenzi o ovoj važnoj stvari nismo posebice raspravljali, nego samo je natuknuli sa malo riječi. Promišljaj malo, pa ćeš vidjet da imam pravo. Ja bih želio, da se opet sastanemo, ali ne tamo, nego između Firenze i Rima, valjda u Orvietu. Malen, a zanimiv gradić po Baedekeru. Na prvi mah činit će ti se da je suvišno, ali misli malo, pa ćeš vidit, da nije, nego da je potrebito. Prenaglo smo se sastali mi dva, a da nismo posebice govorili o stvarima, koje sada moramo na tiho i to konačno da riješimo. Zanima me je li ti Marač (sic) što važna priopćio o tvojima na Rijeci. Piši mi što misliš o svemu ovom Pozdrav tvoj Ante P. S. Poslije nego sam ovo napisao govorio sam s Mihaj/lovicem/ pa s našima. O tome te izvješćujem u drugom listu što ćeš ga pokazati Stojanoviću ovamo oba. Ovo je prvi list, a drugi, kojim te zovem da sa Stojanovićem ovamo /sic/, kasnije je napisan. BILJEŠKE (1) Leopold von Berchtold, austrijski ministar vanjskih poslova 11 Rim, 27. XI. 1914. Dr. Ante Trumbić Franu Supilu o planovima austrijske vlade za reorganizaciju Austro-Ugarske u duhu trializma Pismo Ja pišem Tebi a Vasiljević piše Stojanoviću. Danas sam izvijestio najpri— 277 —