ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 275

struiran, itd. da se navratim k njemu kadgod imam što da mu kažem itd. Čini mi se, čovjek vrlo sklon nama, i zauzet. Jutros sam pako bio u Clemenceau-a. Razgovarali smo sat i pol. Mlađi je on nego mi oba, usprkos 73 godine. Po duljini razgovora možeš vidjeti da me je lijepo primio, dva puta me zaustavio, kad sam se htio oprostiti. Svršili smo sa raspravom, da li je veći Tolstoj ili Turgenjev i složili smo se, da je Turgenjev veći. Franeeski govori tako čistim izgovorom, da sam kod njega vidio kako baš nije potreba, da pojedu (kroz nos) toliko od svojih rieči. Vanredno mu je milo bilo kad sam mu, tobože slučajno, donio neke detalje iz njegovih »L'embouscades« i drugih mu djela. To ga je držim više razveselilo, da se te stvari čitaju i pamte na barbarskom Balkanu, nego li u prvom oxfordskom kolegiju. U jednu riječ, lično sam kod »tigra« staroga polučio najljepši utisak. Naravno nije ni riječi bilo o njegovoj intervisti. Pričinio sam se kao da ni pojma o njoj nemam, nego — upozoren od Izv/oljskog/, Vesnića i drugih (premda mi je to bilo posve suvišno) došao sam, da se dadem od njega intervjuisati o našim stvarima uz uvjet, da intervju ne bude štampan, nego kao informacija upotrebljen. Ova moja drskost vanredno mu se dopala i kako sam vidio, osvojila ga. Onda sam mu izlagao stvar. Interesantno ti je to bilo. Dok sam mu prikazivao, sasvim jasno mogao sam vidjeti kako se koprca, kako se moralno češe za uhom, kako misli na onu intervistu »Giornale« i sebe u pameti magarči radi onih svojih izjava. Rječju se nije nijednom odao, ali on je artista, sve je na njemu živo kao živo srebro i čitao sam mu u očima. Rekao mi je samo, da je to vrlo važno što sam mu rekao, da je to za stvar od velikog interesa i zahvalio mi je, da sam se potrudio doći do njega. To sam dobro parirao, što mu je bilo ugodno. Vidi se pametan, ženi jalan čovjek, koji nije bio informiran i koji nije angažiran. Bar mi se čini da nije. Obećao je, da će mu moje informacije služiti, ali konkretno nije rekao ništa. Onda smo i o drugom govorili. Poznaš li onogo što u nedjelju, po gradovima gdje se manji naš puk skuplja drži prediku o onomu temperinu, koji reže najtvrđe stvari kako britva, kida i staklo, ima mjeru za mjerit i toliko drugih stvari, a košta samo 50 solada? Su, giu evo ti me, uz malu varijaciju, tu, jer njegova je publika drukčija. Već je toga izgovoreno na knjige. Nu on zna kad proda temperin, a koliko sam ih ja prodo??! Danas nitko ne će da javno zauzme stanovište proti Italiji, svi je kokolaju i privlače nju i onaj milijun libijskih heroja, koji bi ipak dobro došli. Osobito ovdje, gdje sa takom patološkom škrtosti štede svoju mladost. Pišeš mi, da imate nakanu doći ovamo. Najprvo nemojte ostaviti Italiju bez velike potrebe, jer odavle svezu sa domovinom težko i sanjati! Drugo, ovdje se već pomalo prenašaju u Pariz, gdje će do brzo biti sabor, a govori se, da će i vlada poći, čim se jači i sigurniji glas dobije sa belgijske granice. Prošle sedmice govorilo se, da će to biti svakako koncem ovoga mjeseca. Dakle ovo nije da odbacite s vida. U Parizu bi mi milo bilo kad bismo se okupili u hotelima oko Louvra (rue de Rivoli), to je centrum grada, nije skupo ako se već hoće, a priručno je za ići svakud, jer je na glavnoj pruzi omnibusa, tramvaja i metropolitaina. Uostalom kako vidite. Molim te ako možeš — ali usmeno — da bi mi preko koga dao raspitati, što je od mojih na Rijeci. — 275 —