ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 252

Građa, koja se ovdje objavljuje, potiče iz dva izvora: iz ličnog arhiva samog Šupila koji je po Supilovoj smrti bio predan Odboru, i iz arhiva Odbora. To su s jedne strane koncepti i prijevodi Supilovih memoranduma, kopije i koncepti njegovih pisama i telegrama i njegove bilješke, kao i pisma, koja je primao, a s druge strane, njegova pisma članovima Odbora. Štampanjem važnijih, a još neobjavljenih Supilovih spisa dopunjuje se dosad poznata građa o političkoj djelatnosti Frana Šupila u vrijeme Prvog svjetskog rata, a ujedno se time označava, iako sa zakašnjenjem, i jedan datum, četrdesetgodišnjica njegove prerane, tragične smrti (25. septembra 1917.). 1 Rim, 30. IX. 1914. Frano Šupilo otpravniku poslova srpskog poslanstva u Rimu Ljubi Mihajloviću o posjetu, koji zajedno s drom Antom Trumbićem i Ivanom Meštrovićem učinio francuskom, ruskom i britanskom ambasadoru u Rimu Koncept pisma U brizi, da se istočne obale Jadranskog Mora, koje obitavaju Hrvati, Srbi i Slovenci, što sačinjavaju jedan jedinstveni etnički narod, (sa za sada još tri imena), (1) sačuvaju tome našemu narodu i Slavenstvu od bilo kakvih starih i novih tuđinskih presizanja, učinili smo mi trojica: Dr. Ante Trumbić, Ivan Meštrović i potpisani, asistirani Vašom bratskom i uplivnom intervencijom, korake kod i'ranceskog, ruskog i engleskog poslanika u Rimu, neka bi oni svoje vlade informirali o pravome stanju stvari na istočnoj obali Jadranskog mora. (2) Mi smo svoj trojici poslanika najprvo istaknuli, da su svi naši narodno osjećajući i nezavisni političari sa Jadranskog Primorja od Trsta do Spiča, koji su se nalazili u domovini kad je rat buknuo, odmah bili pozatvarani, te kao taoci za vojne transporte na muke stavljani i pozatvarani, gdje se i danas nalaze. Pukim slučajem mi smo se trojica našli onda izvan domovine, te smo tako izbjegli udesu naših prijatelja i političkih sumišljenika. Istaknusmo da mi za ovu akciju nemamo drugoga mandata, osim molba i želja mnogih Hrvata i Srba (koji borave izvan domovine, te, ako se i ne bave politikom, to ipak osjećaju rodoljubno i koji su susrećući se sa našim mislima i osjećajima, te) (3) koji su i nas sokolili, da se zauzmemo, budući se oni akt/ivnom/ pol/itikom/ ne bave. Ali možemo mirne savjesti svečano .ustvrditi, da još nikada nitko nije tako vjerno tumačio čuvstva i težnje tako preogromne većine naših Primoraca na Jadranu, biva Istre, Hrvatske, Dalmacije kao tada mi sa ovim našim korakom. Nakon ove izjave mi smo gospodi poslanicima detaljno i sa statističkim podacima dokazali, da u Dalmaciji žive 98 posto našeg naroda srpskog i hrvatskog imena, na Hrvatskom Primorju 100 posto, a u Istri samoj — čak i po namjerice izopačenoj službenoj statistici 60 posto, dok u istinu ga ima preko 75 _ 252 —