ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 155
bek, sporazumni da se spriječi haračenje i uništenje šume pa se nisu zaplijeni drva niti opirali, nego su na poziv obhode drva istovarili i svojim kućama otišli, dočim je Mato Kovačić obhodi i ljudima govorio da im sjeću šume nemože nitko zabraniti i da im zapravo nije nitko gospodar nego narod, ne oblast niti sud ni sudbeni stol, pa niti zagrebačka nadbiskupija, već odbor narodnog vijeća, koji je dozvolio, da se šume sjeku, zatim je stao vikati: »hura dolje šumom« i t. d. Isto tako ustručavalo se je nekoliko nepoznatih seljaka zapljeni drva na križanju ceste vodeće u Vugrovec i Kasinu po obhodnji razvodniku Franji Štakor, Josipu Golinić i Stjepanu Podgorski, te su dvojica sa sjekirama pošli prema pješaku Stjepanu Podgorski, koji je da ih prestraši, da k njemu neidu izpalio jedan hitac iz puške preda se u zemlju, kamo potrčaše ostala momčad obhode, kojom zgodom je bivši desetnik Marko Gračak iz Gjurgjekovca trčeć preko polja prema obhodi iz daljine 500 do 600 koraka ispalio jedan hitac iz vojničke puške vičući »majku ti božju stani«. Na to su uzvratili vatru sa po jednim hitcem, desetnik Ivan Golinić raz vodnik Franjo Štakor, pješaci Mijo Piac, Stjepan Podgorski i Stjepan Puzak, nu sa obe strane bez učinka, dočim je puška Marku Gračak po obhodi oduzeta a nekolika su kola zato vrijeme svojim kućama odnosno dalje pobjegla. U 2 sata po podne naiđe obhoda na kola natovarena drvima iz rečene šume gore navedenog seljaka Štef a i brata mu Vinka Bezeredi kbr. 98. iz Goranca, pa krčmom Gjure Gjurinec, u Novoselu, obojica su se ustručavali zapljeni drva prečem je Vinko Bezeredi vikao na obhodju neka se previše neprijeti bodama, da se narod više neboji bodova, osobito ne on koji je bio 4 godine na ratištu, pa mu se bodom ni puškom ništa učiniti ne može, da nije pravedno, da se sada zabrani sjeća šume, kada su oni, koji imadu svoje blago navozili pune dvorove drva, tako da ih prodaju, dočim je sada pošla sirotinja, da si i ona dio uzme, to da nije sloboda za koju je 4 godine ratovao. Na to je po podpisanom pozvan na stranu podalje od sakupljenog naroda i opomenut da ne buni i ne potiče naroda na neposluh i otpor što on nije htio posluhnuti pa je proglašen uhićenim i svezan u desnu ruku. Bezeredi se strgnuo i stao bježati, podpisani koji ga je vezao odnosno držao za lanac svezane ruke spleo se u noge uhićenog, i pao u blato na cesti. Međutim izvukao je Vinko Bezeredi svezanu ruku iz lanca i pobjegao te je razvodnik Franjo Štakor, na njega i pješak Stjepan Puzak ispalio po jedan hitac taneta pogodivši i prosviraše mu desni bok tiela i lijevu bedru noge pa ga smrtonosno ozlediše, tako te je 1. t. mj. u posadnoj bolnici u Zagrebu umro. Državnom odvjetniku u Zagrebu prijava podnesena. DAZgb UOZV 1127-I-PR-1918. 125 Beč, T. XII. 1918. Vojaški poverenik SHS u Beču, izvješćuje Narodno vijeće SHS u Zagrebu, o toku repatriacije, te skreće pažnju na boljševizam repatriranih. Do 6. XII. sakupili smo oko 40.000 ljudi, koje smo ovdje ukonačili, pre— 155 —
