ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 137
ranog zelenog kadra, koji se je slijedeći dan u večer kroz 2 svoja izaslanika najavio u posrednom odjelu u Cretu. Na Ivančici je bila konstatirana grupa od 30 oboružanih stranih vojnika. Iz Varaždina je bilo izaslano 40 vojnika i jedna strojopuška, koji su ovamo stigli 30. listopada u večer, te su se drugi dan o podne vratili u Varaždin. Do 2. studenoga ostala je ovdje jedna strojopuška. Dne 1. studenoga sastao se je u 3 sata poslije podne cijeli narod župe lepoglavske, da čuje radosnu vijest o oslobođenju svoje domovine. Skupštinu je otvorio predsjednik odbora dr. Josip Šaban ocrtavši narodu zbivše se događaje i protumačio mu kako ima proglašenu slobodu da shvati, te ga upućivao kako je sada glavno, da se usčuva mir. Zatim je pozvao poslovođu učitelja Franju Peršea, koji je prošlih dana u Zagrebu boravio, da obavijesti narod što se sve, osobito na 29. listopada 1918. u Zagrebu dogodilo. Iza toga govorio je izaslanik narodne vojske nadporučnik Radovan Kukuljević-Sakcinski, koji je u ime narodne vojske zanosno pozdravio slobodni hrvatski narod, te proglasio, da su svi deserteri pomilovani, te pozvao sve ispod 40 godina stare bivše vojnike, da se dobrovoljno jave svojim kaderima u svrhu nastupa službe u narodnoj vojsci, a sve iznad 40 godina, da se prijave u narodnu stražu, koja će uzdržavati mir i poredak kod kuće. Iza govora mjesnog župnika Ivana Rakuše, koji je pozvao narod da u nedelju što brojnije dodje k misi u svrhu svečanog položenja prisege N. V. SHS. pozvao je predsjednik narod, da se svrsta u povorku, te da pod cvijećem okićenom hrvatskom zastavom pod je na kolodvor i tamo izvjesi hrvatski barjak, da tako dade oduška svojoj sreći i dobije zadovoljštinu za sve brutalne čine bahatih Mad jara baš na onom mjestu, gdje ga se je toliko puta vrijeđalo u njegovim najsvetijim čuvstvima. Iza ove velebne manifestatcije pozvao je predsjednik narod da se mirno razidje svojim kućama, a oni koji hoće stupiti u narodnu gardu, da podju u školu pozvavši cijeli narod, a napose odbornike da što marljivi je sakupljaju dobrovoljni narodni porez. Dne 2. t. mj. poslao je bilježnik općine Bednja prijavu kotarskoj oblasti u Ivancu, da se za 3. t. mj. u Bednji sprema opći ustanak, da su nakanili ubiti njega, župnika Kropeka, upravitelja dobara grofa Draškovića itd. Pošto je kazniona kroz cijelo vrijeme rata opskrbljivala narod općine Bednja, jer su se tamošnji općinski činovnici pokazali absolutno nesposobnima i indolentnima, pohitio je ravnatelj kaznione dr. Šaban u nedjelju dne 3. o. mj. medju narod u Bednji, te mu je poslije mise protumačio zbivše se dogadjaje i upućivao ga na mir i poredak. Izaslanik narodne vojske nadporučnik Kukuljević pozvao je narod da se prijavi u narodnu vojsku odnosno u narodnu gardu. Međutim je u općini Ivanec djelovanjem šumarskog nadzornika Gaše Vaca i drugih elemenata nastalo komešanje i prigovori protiv osnutka drugih kojih odbora izim onog u Ivancu. Vijest N. V. iz Zagreba da će doći zeleni kader i razoriti kaznionu porodila je, osobito medju mladjim vojnicima, koji su se iz ruskog zarobljeništva vratili, misao, da bi se time njihova davna želja ostvariti mogla t. j. razorenjem kaznione postalo bi slobodno do 900 jutara kaznioničkog zemljišta, koje
