ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 135

ke ne čekajući konstituante, invalidske mirovine povisuje na 733°/o, a novine su pune sugerisanih članaka o sekularizaciji crkvenih dobara, o dokinuću latifundija itd. Moje je mišljenje, da će vladi, ako to bude samo o unutarnjim prilikama ovisilo, uspjeti održati se. Uz nju je ogromni broj inteligentnih, agilnih i ambicioznih Židova, koji su doduše jedini napravili revoluciju, ali koji više naginju buržoaziji nego proletarijatu. Proletarijatom su se poslužili, da u povoljnom momentu rasula zbace stari ekskluzivistički režim, koji im je, gdjegod je mogao, priječio put k javnim službama i pozicijama. Sada su po svim ministarstvima i uredima razasuti ti ljudi, koji su se velikom spremom i praktičnim duhom dali na posao, da revoluciju zadrže u toj fazi razvoja. Novinstvo odiše istim duhom, pa je karakteristično, da je socijalistički list »Nepszava« bezžični poziv ruske boljševičke vlade narodima monarhije, da se odluče za vladavinu radnika, seljaka i vojnika, popratio jednim rezervisanim komentarom, u kojem kaže, da državu u sadašnjoj situaciji i kraj sadanjeg smještaja sila može da spasi samo vlada, u čije je ruke ekzekutivnu vlast položilo radništvo. Na drugoj se strani madžarska vlada mora da bori s narodima historijske Ugarske, koji na temelju načela samoopredjeljenja naroda ne priznaju više kompentencije madžarske vlade, nego se priključuju uz svoje suplemenike. Glavno joj je sredstvo borbe pregovori faktične naravi. Vlada dobro znade, da u razumijevanju Wilsonovog načela samoopredjeljenja između madžarske vlade i tih naroda postoji jedan nepremostiv jaz. Zato svojim obećanjima tokom pregovora i ne pripisuje definitivnoga karaktera, nego nastoji, da u pregovaranju dobije vremena i konačno odcjepljenje tih naroda zadrži, kako bi teritorijalna Ugarska u vrijeme mirovnih pregovora kako tako još postojala. Da postigne taj cilj, kuša ondje, gdje toga faktičnim pregovaranjem ne može da postigne, oduprijeti se silom. Pošto nema na raspolaganju vojske, a ne može ih ni da sabere kraj svakoga huckanja nacionalističke štampe, pomaže si tako, da od regularne vojske čini plaćenike. Tako na pr. vojnici, koje od vremena do vremena šalje protiv Cehoslovaka, dobivaju 100 kruna dnevnice. Treće sredstvo borbe, od kojega jedinoga očekuje pravi uspjeh, jesu agitacije ad captandam benevolentiam entente. Zadržavao sam se jedno čitavo prijepodne u madžarskom ministarstvu izvanjih dijela i vidio sam, odnosno čuo, kako se ni o čemu'drugome ne radi, nego o neprestanom šiljanju misija u inostranstvo, koje će, informirajući javnost o bezuvjetnoj i besprekidnoj simpatiji madžarske nacije prema narodima i vlastima entente, steći blagonaklonost naroda i političara entente i za uzdarje dobiti svoj teritorijalni integritet na štetu ostalih naroda Ugarske. Istim načinom žele, da se prikažu davnim prijateljima ententskih naroda i pisanjem svoje domaće štampe. Jedan bulevardski list donosi čak svoj uvodni članak u madžarskom i pored, njega i u engleskom jeziku. Francuske i engleske časnike, koji su stigli, da urede ukonačenje svojih četa, salijeću s intervjuima, pa donose i takve izjave tih časnika, kojih ovi nisu rekli i radi toga su prisiljeni drugi dan da donesu demanti. Vlada osim toga po starom sistemu naručuje zaključke navodno narodnih vijeća Rusina, Rumunja, Srba i Bunjevaca u Somboru, da žele ostati u zajednici s Madžarima. U javnost se lansiraju moguće i nemoguće vijesti, da se napravi raspoloženje za historijsku Ugarsku. Ove se agitacije provode s velikim aparatom i zacijelo i s mnogo kapitala, a veze s inostranskim krugovima uspo-