Bács megyei püspöki körlevelek, 1931

očituje se on kao jedna raskalašenost, kojoj se dopušta svaka sloboda od raznih tobože „formalnosti", sve joj je slobodno, samo da se u narod poturi nemoral. To je onaj kult golotinje, što ga moramo najstrože da osudimo. U posljednje doba počeo se taj kult golotinje da širi i po planinskim krajevima, pa ga je, dapače, vidjeti i u raznim tako zvanim ferijalnim kolonijama školske mladeži. Tko, predragi u Isusu, ne vidi, kako se time narodu i njegovoj mladeži otvaraju putevi u sramotnu moralnu propast, koja postaje to kobnija i pogubnija, jer se tako odvraćaju besmrtne duše od Boga, za koga su stvorene i određene?

Isto se to opaža i u kinima i u kazalištima, a sve pod izlikom, da se tako promiče umjetnost, a uistinu, tu se prečesto gazi sve ono, što je lijepo i dobro i plemenito, i što je u vezi s Bogom i sa zakonom Božjim.

Priređuju se toliko puta turistički izleti, i za njih se sastavljaju programi, a po ovim programima, po ovom rasporedu kao da nema Boga, vrhovnog Gospodara nad nama, koji nam naređuje i zapovijeda, u nedjelje i blagdane vršiti dužnosti, kako ih to propisuje Crkva za svoje vjernike.

Još je gore, kad se upriličuju sletovi sa tjelovježbenim nastupima, a pri tom ne samo da se ništa ne obazire na kršćansku čednost i na propise, što ih je crkva izdala za svetkovanje nedjelja i zapovjednih blagdana, nego se redovito takovi sletovi upriličuju baš na zapovjedne blagdane i u vrijeme javne službe Božje, te se tako naš narod odvraća od svetkovanja zapovijedanih blagdana.

I mirno se gleda na teški rad u nedjelje i zapovijedane blagdane. I onda se snebivamo, kad nas udara pravedna ruka Božja!

I priređuju se plesne zabave i krabulje u sveto korizmeno vrijeme od raznih društava, pa i omladinskih, od društava, koja tvrde, da ne diraju ni u čiju vjeru ali, eto, svojim djelima potkopavaju zakon Božji i Crkveni!

Bezbožni naturalizam širi se među nama i lošim odgojem mladeži, i onom nezgrapnom naukom, da je država nešto božansko, i da državna vlast sve može i sve smije, a to, dakako, nije istina, jer je svaka prava državna vlast dužna da samo promiče opće dobro štiteći uvijek prava, što ih imaju pojedinci, obitelji i narodi.

I javlja se još bezbožni naturalizam u društvenom životu pod geslom unifikacije, to jest ujedinjenja svega, a sa zadatkom, da se, među ostalim, iščupa iz naroda svaka razlika u vjeri, a naročito da se iz naroda ukloni naša katolička vjera.

Bezbožni naturalizam pojavljuje se i u geslu međusobne trpeljivosti i snošljivosti, a na osnovi i pretpostavci, da su sve vjere jednake vrijednosti, a to mora nesamo svaki katolik i kršćanin, nego uopće svaki trijezan

čovjek da odlučno osudi. Međutim se posve zaboravlja na zapovijed Božju: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" koja zapovijed jedina postavlja međusobnu trpeljivost i snošljivost na prave temelje.

Eto, predragi u Isusu, samo nekoliko od onih načela, oblika, i pojava, u kojima se današnje bezboštvo osobito pojavljuje kod nas! A mi ta načela i te oblike i pojave, kao uopće sav naturalizam odlučno osuđujemo, jer on niječe i otklanja ne samo našu svetu vjeru katoličku, nego i uopće svaku vjeru u Boga. Osuđujemo bezbožni naturalizam i zbog toga, jer on ide za tim, da nas odvrati od svrhe, za koju smo od Boga stvoreni i određeni. Osuđujemo ga, jer otvara put, koji ravno vodi u bezvjerstvo, a po tom stvara u današnjim prilikama najbolje uvjete, da se kod nas proširi onaj bezbožni boljševizam.

Sigurno je, da naturalističkim odgojem mladeži, osobito ako ga provađa država, ona sama sebi potkopava temelje, sama sebi kopa grob. Sa dubokim uvjerenjem reći ćemo ovo: Djeca i mladež, što se u bilo kojem obliku naturalizma odgajaju, odgajaju se danas za bezbožni boljševizam, pa će prije ili kasnije postati njegovi vatreni pobornici. I kad uočismo tako strahovite posljedice naturalizma i natu- ralističkog odgoja mladeži, ne možemo, a da ne dignemo evo glas odlučnog prosvjeda, što se katoličkoj Crkvi toj najboljoj odgojiteljici mladeži i najrevnijoj čuvarici svakog poretka u državi i društvu ljudskom, uskraćuje njoj od Boga podijeljeno pravo, da nesmetano može odgajati katoličku mladež svestrano u snazi svojih spasonosnih načela. Upravo je strašno, kako se u jednu ruku onemogućuje, da se katolička mladež svestrano u duhu svoje vjere odgaja, dok se u drugu ruku na čitavoj liniji nesamo dopušta, nego dapače i nagoni i sili, da se naša mladež odgaja bez- vjerski u smislu bezbožnog naturalizma i svih njegovih kobnih i pogubnih posljedica.

Ali, predragi u Isusu, mi ne smijemo nikad zaboraviti, da djeca i njihov odgoj po Božjem zakonu, kojega nemože nijedna na svijetu vlast mijenjati, u prvom redu i najprije pripadaju Crkvi kao zamjenici Božjoj na zemlji i njihovim roditeljima. Roditelji, dakle, imaju golemu dužnost, za koju će jedanput pred Bogom strogo odgovarati, da se staraju za kršćanski odgoj svoje djece, i da uklone od njih svaki uticaj odgoja u bilo kojem natura- lističkom obliku. Katolički roditelji ne smiju dopustiti svojoj djeci, da učestvuju kod zabava i nastupa, u kojima djeca ne mogu da vrše svoje kršćanske dužnosti na Bogu posvećene dane, i kod kojih se načela kršćanske čednosti ne poštuju. Naše je duboko uvjerenje, da domovini i državi može jedino poslužiti spasonosno onaj odgoj, koji ima svoje temelje u Bogu. To vrijedi za svako doba i za svaku