Bács megyei püspöki körlevelek, 1930
Br. 223/Pr. art-Vic, Katolički episkopat svome narodu. Predragi vjernici! Danas je završen naš drugi, opći narodni Euharistijski kongres, sjajnim, veličanstvenim uspjehom. Vi ste se u ogromnom broju sa svih strana naše države, a osobito iz svih hrvatskih i slovenačkih krajeva, koji su bliži sijelu kongresa, spremno odazvali toplom pozivu svojih nadpa- stira, da se zajednički, svečano i javno poklonite Kristu kralju svome, bitno nazočnom u presv. olt. sakramentu, i broj pobožnih učesnika kod ove vjerske proslave nadmašio je svako očekivanje. Time ste pred cijelim svijetom očevidno pokazali svoju upravo djetinju ljubav i odanost sv. katol. Crkvi, koja vas je preko nas biskupa pozvala na ovaj sveopći zajednički čin poklonstva molitve i zadovoljštine euharistijskom Spasitelju. Srce se naše širi od veselja — da govorimo sa sv. Pavlom — radi velike duševne utjehe, što ste nam je ovom prigodom pružili. Ta vi ste — da ponovno istaknemo — svi bez razlike, muško i žensko, učeno i neuko, bogato i siromašno, najsvečanijim načinom otvoreno očitovali svoju živu vjeru u nazočnost Krista Spasitelja u presv. hostiji, te svoju žarku ljubav prema božanskom Utamničeniku na našim oltarima. Milo nam je nadalje, predragi vjernici, što možemo istaknuti, da ste svi revno i pobožno sudjelovali vjerskim obredima)i svečanostima, koje su održane prigodom ovog kongresa. Pomno ste slušali zanosne govore vrijednih govornika u crkvama i na svečanim zborovima. Pristupali ste više puta izglednom bogoljubnošću i gorljivošću stolu Gospodnjem, da se okrijepite anđeoskim kruhom. Svaki dan ste se i posebice i zajednički klanjali Isusu u Svetotajstvu tako, da su ovih dana vaše duše bile na neki način zajednički oltar, na kojem se dizali usrdni i duboki pokloni svih katolika naše domovine preljubežljivom Otkupljenju. No vrhunac ste svoje ljubavi pokazali upravo danas na zaključni dan euh. slavlja. Jutros ste prkrili čitav prostrani Jelačićev trg u Zagrebu, pobožno pribivajući svečanoj sv. misi, koju je služio posebni zastupnik Sv. Oca na euhar. kongresu, preuzvišeni g Apostolski Nuncij Hermenegildo Pellegrinetti, i tom ste prilikom iskazali svoju duboku sinovsku odanost sv. Ocu Papi, Kristovom namjesniku na zemlji. A popodne ste u još većem broju i slavlju iskazali čast i poklon svetotajstvenom Isusu na veličajnoj, u Zagrebu još neviđenoj procesiji, kada ste u nepreglednoj povorci od stotine tisuća Isusovih ljubitelja i štovatelja pjevali oduševljene pjesme i ushitno klicali Kristu Gospodinu: »Hosana sinu Davidovu, blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje«, predavajući Njemu djetinjom iskre- nošću i zanosom ne samo vaša vlastita srca, nego i stavljajući u njegovo euhar. Srce sve duše svojih milih, koji su u svojim kućama duhovno pribivali našem poklonstvu tako, da se uslobodujemo kazati, da se je cjelokupni katolički narod iz čitave Kraljevine svečano poklonio Bogu Spasitelju i priznao ga svojim vrhovnim kraljem: kraljem pojedinaća, kraljem obitelji, kraljem vaskolikog naroda. Predragi vjernici! Gledajući ovaj divni duhovni uspjeh drugog općeg euhar. kongresa ne- možerno a da ne zahvalimo Gospodinu za sve velike i obilne blagodati, kojima nas ovih dana obdario, te da i vas ne pozovemo, da iz dubine zahvalne duše zajednički u oduševljenju kliknemo: Bogu hvala! Neka bude svesrdna hvala, čast i dika božanskom Spasitelju na svim darovima, što ih je iz svoga božanskoga Srca, te goruće peći ljubavi, za nas izlio. Zanosno stoga kliknimo sa Zaharijom, ocem Sv. Ivana: »Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i odkupi narod svoj. (Luk. 1, 68). A da bi plodovi euhar. slavlja ostali trajni ne samo u vama, predragi, koji ste pribivali euhar. kongresu, te imali prigode, da čujete mnoštvo po- budnih riječi i crpite obilje milosti za sve veće svoje usavršenje i posvećenje, nego i u čitavom ljubljenom našem narodu, smatramo shodnim, da vam upravimo nekoliko toplih pobuda i preporuka, što ih živo stavljamo na srce svima vama, eda ih pomnjivo saslušate i spremno u život privedete. Kako vam je dobro poznato, premili vjernici, naš je predobri Gospodin oltarnom sakramentu dao neko osobito obilježje, koje je od vanredne važnosti za naš duhovni život. Ovo je obilježje božanski Spasitelj jasno označio, kad je prilikom obećanja ovog velikog sakramenta kazao svojim učenicima: »Ja sam kruh živi, koji sam s neba sišao. Tko blaguje od ovoga kruha, živjet će na vijeke; i kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta«; i opet: »Tijelo je moje doista jelo, i krv je moja doista piće« (Iv. 6, 51, 56). Iz ovih se Kristovih riječi jasno vidi, premili vjernici, da je On u svojoj božanskoj ljubavi htio da ostane kod nas u presv. Euharistiji u nekom osobitom obliku, koji je za nas od posebnog značenja. Pa koje značenje imade činjenica, da je božanski Spasitelj htio da s nama ostane pod prilikom kruha i vina? Ili zašto je Gospodin htio da ostane s nama baš pod prilikom kruha i vina? Prevažni su razlozi na to ponukali našega preljubljenog Spasitelja. On je ponajprije htio, da na taj način olakša tijesno sjedinjenje s nama. Ta što je laglje nego li posvuda, u svim krajevima svijeta, naći i pribaviti kruh i vino, što će po svećenikovim posvetnim riječima postati pravo tijelo i krv Isusova! Nadalje dobri Isus, odredivši za ovaj veliki sakrame- nat kao tvar kruh i vino, htio je već tim samim činom da nas upozori, kako je neophodno potrebno, da što češće blagujemo presveto tijelo i krv Njegovu pod euharistijskim prilikama kruha i vina. Kao što je naime hrana i piće uvjet i uzročnik napredovanju u naravnom, tjelesnom životu, tako je euharistija izvor, jakost i snaga svrhunaravnog, duhovnog života. Svi dobro znademo, da u svagdanjem svojem radu trošimo svoje tjelesne sile, gubimo snagu, a često i posve smalakšemo. To se isto, predragi, događa i u duhovnom životu. U duhovnim borbama, poteškoćama i napastima oslabe čovječje duhovne sile i klonu, pa je od potrebe, da ih ojačamo, okrijepimo i osvježimo. A
