Bács megyei püspöki körlevelek, 1926
— ;10 — predvode i prosvjetljuju. Ne ima od Boga milosti, nego samo preko Krista, njegovog jedinorodjenog Sina i njegovih svećenika. Sav naš rad i trudba i kod pojedinca na djelu spasenja i kod cjeline za katoličku stvar mora se vršiti pod vodstvom svećenika i preko ovih pod vodstvom biskupa. Svako udruženje, koje hoće da ime katoličko nosi, ili da u njemu katolički duh zavlada, ima priznati svojim duhovnim vodjom i upraviteljem svoga svećenika. Proti svećenstva ne mo- ž} biti katoličkog rada, a bez svećenika je svaki napor, kao grana odsječena od stabla. „Ja sam čokot, a Vi ste loze" (Iv. 15. 5.) rekao naš božanski Spasitelj svojim apostolima; isto tako je korijen i osnov svakog katoličkog rada hierarhia i preko nje svećenstvo. Najljepši je znak katoličke svijesti, ako tko do kraja ustraja do svojeg duhovnog pastira. Ovaj dobar pastir će sačuvati svoje stado, da ostane na okupu, da ne zaidje stranputicom, da se ne okuži krivim nazorima. Sijač budno pazi, da mu se u čisto žito kukolj ne umiješa. Katolička crkva je čuvarica Božjih istina, njezin navjestitelj je svećenik. Ne hoda po mraku, tko njega slijedi. Već je zaišao, tko sebi traži druge vodje, jer uzima na se jaram, koji nije Kristov. „Nemojte nositi jaram sa navjerni- cima (II. Cor. 6.4.)“ Kako ćete osigurati spas svoje duše, ako se dadete zavesti u kolo onih, koji su indiferentni prema interesima katoličkih istina ili su neprijatelji ovom čisto katoličkom naziranju svijeta? Svjestan katolik zna, da je katolička crkva pozvana, da vodi čovječanstvo, ne samo k vremenitoj, nego i k vječnoj sreći; zato ne će stati u redove onih, koji vječnost gube u svom djelovanju iz vida svoga, ne će se dati uvesti na društvenom polju u zajednice, u kojima predvode slobodari ili bezbožnici. „Sinko no hodaj s njima. Noge njihovekzlu odlaze.* (Posl. 1.16.) „Kaku zajednicu ima Krist sa Belialom? Ili kakvog dijela imaju vjernici sa nevjernicima?" <Cor. 6. 15.) Poštujmo sve naše sugradjane, ljubimo sve ljude, kao svoje bližnje, „molimo se medjusobno jedan za drugog" (Jak. 5. 16.), prosimo od Boga milost nebeskih istina za sve one, koji poštuju ime Isusovo, ali nastojmo, da sa svojim primjerom u vršenju svojih ličnih, porodičnih i gradjanskih dužnosti svima na izgled služimo. „Tako neka Vam svijetli svjetlost Vaša, da vam vide vaša djela i da slave Vašeg Oca, koji je na nebesima*. (Mat. 5.16.) Živimo kršćanski, mislimo se katolički: slijedimo u društvenom životu smjernice, koje će nas okupiti na osnovi katoličkog naziranja svijeta. Nemojmo se stiditi okupljati se i na društvenom polju po ovoj svijesti. Koji se u crkvi vidimo u zajednici i priznajemo se najbližom braćom, ne možemo imati stida, ako se takim priznademo i izvan crkve „Svi u jedno, bogat i siromah" (Ps. 48, 3.) Vjera se ne počima i svršava samo kod usmene molitve, nego daje nam pravilnik u svim odnosima života. Nitko nam ne će prigovoriti, što se najbolje osjećamo med onima, kojima nas spaja jedno nutarnje osvjedočenje, jedna nada u vječni život i jednaka ljubav prema jedinorodjenom Sinu, Isukrstu i njegovom namjesniku na zemlji, poglavaru svete katoličke crkve. Sasvim je. prirodno, da će do ovake svijesti svaki katolik doći. Zato će svjestan katolik ovo načelo u životu sprovesti tako, da će stupiti u redove onih svojih sugradjana, koji su mu po nazorima svijeta najbližji. Ovako će se ustrojiti katolička društva, kojima će biti dužnost načela svete katoličke crkve u životu sprovađjati. U borbi za dobrobit katoličke crkve trud će nam biti samo onda uspješan, ako razborito i cjelishodno podijelimo dužnosti, ako naše redove po dobi i stališu razvrstamo. Tako nam se valja učiti na svjestan katolički život počam od prve svijesti života. Već kod prve ispovjedi i pričesti ima mladež obnoviti krsno obećanje i javno priznati se sljedbenikom Prsv. Srca Isusova. Vjeroučitelj će nastojati, da sezačlane udiu- štvo presv. Srca Isusova i Marijina svi prvopričes- nici, ah osobito oni, čija ćud, srce i vladanje daje nam nade, da će sa svojim primjerom poslušnosti, čistoće i marljivosti svojim vršnjacima prednjačiti. Ovaj naraštaj će dječaka pod imenom mladih junaka sačinjavati „Vojsku presv. Srca Isusova", dok ih doba i priprava ne pozove u nove redove omladinskih društava. Isto tako djevojčice pod imenom „revnite- ljice presv. Srca Isusova* sačinjavati imaju ures i diku svake župske crkve. Nevine, dobroćudne i revne u primanju sv. pričesti bit će na radost svojim starijima i cijeloj župi i postat će dostojnima, da se za vrijeme mladenačkog doba uvrste u članice kojeg Marijinog društva. Kod omladinskih organizacija načelo uzgoja
