Nagy Lajos - Szita László: Budától–Belgrádig. Válogatott dokumentumrészletek az 1686-1688. évi törökellenes hadjáratok történetéhez. A nagyharsányi csata 300. évfordulójának emlékére (Pécs, 1987)
VII. A KÖTET DOKUMENTUMAIBAN ELŐFORDULÓ FÖLDRAJZI NEVEK MUTATÓJA
Bavarskim cetama zapovijedao je izborni knez Emanuel Maksimilijan. Njegov ratni dnevnik prikazuje isti vojni pohod, veoma precizno slijedi tok dogadaja. Taj dnevnik se cuva u Vojnom archivu u Münchenu ali jedna ovjerena kopija nalazi se u Glavnom archivu u Karlsruheu. To je kopija spica Beckog vojnog arhiva a napravljena je u 19. stoljecu. Knjiga zapovijedi odnosno ratni dnevnik baruna, generalmajora, glavnog konacnika vojske Tóbiása von Hasslingena, daje najtocnije informacije o vojnom pohodu iz 1687. godine. Misljenja smo da je i dnevnik oca Gaetana Bonoma, svecenika-ispovjednika Maksimilijana Emanuela, veoma zanimljiv dokumenat, u kojemu jedno crkveno lice daje uvid u ratna zbivanja. Dio, koji smo objelodanili, odnosi se na vojni pohod iz 1687. godine. Nasa historiografija veoma malo zna o sudjelovanju madzarske konjice odnosno madzarskih husara u vojnom pohodu iz 1686-1688. godine. Zbog toga su od velike vaznosti dva spisa (imenika) smotre Lidlovog konjickohusarskog puka, koji je bio u sluzbi Bavarske. Uz ovaj znacajan povijesni dokumenat historicar Lajos Nagy napisao je uvodnik u kojemu obraduje ulogu madzarskih husara. Iz prepiske glavnkomandujuceg Karla Lotarinskog, bavarskog izbornog kneza Maksimilijana Emanuela, Ljudevita Badenskog i Hermanna von Badena u ovoj knjizi objavljujemo 42 pisma. Objelodanili smo i pisma Gustava Karla, koje je kao celnik svapskih trupa uputio svedskom kralju Karlu IX. U Francuskoj su 1880-ih godina objelodanjene pisma pukovnika Hectora Villarsa, upucena francuskom sekretaru za vanjske poslove Charlesu Colbertu Marquisu de Croissyju. U vojnom pohodu 1687. Villars je kao dobrovoljac pripadao neposrednoj pratnji bavarskog izbornog kneza. Sluzio je kao pukovnik ali se jasno vidi da je bio agent francuske obavjestajne sluzbe sa zadatkom da prati, proucava strategiju i taktiku carskog vojnog rukovodstva. Njegova precizna zapazanja mogu se smatrati najvrednijim primarnim izvorima vojnog pohoda. Zbog toga smo ta pisma dali prevesti na madzarski jezik a u knjizi ih objavljujemo uz biljeske. Sve dogadaje vezane za vojevanje protiv Turaka, evropsko javno mnijenje pratilo je sa izuzetnim zanimanjem. U to vrijeme vjernici su cvrsto vjerovali u evropski slom islama. To veliko interesiranje uvjetovalo je nastanak letaka, kratkih stampanih tekstova od stranicu-dvije, putem kojih je javnost informirana o aktualnim zbivanjima. Istovremeno stampani su i detaljni dnevni izvjestaji. Od dokumenata, koji su otkriveni u Vojnom arhivu u Münchenu te u Arhivu u Karlsruheu kao i u Nacionalnoj knjiznici u Münchenu, odabrao sam pet najkvalitetnijih, koji vjerodostojno opisuju zbivanja i koji se prvenstveno odnose na bitku kod Nagyharsánya te na ratne pohode 1686. i 1687. godine pa predstavljaju zanimljivu gradu. Prilikom prijevoda tih izvora na madzarski bili smo se trudili da misli, koje su u njima iznesene, izrazene, objavimo neizmjenjene te stoga uopce nismo kratili tekst. No ipak vodili smo racuna o razvoju teksta, buduci da se licna i geografska imena i nazivi u originalnom tekstu pisu dosta iskrivljeno.
