Baranyai történetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1990/1991. (Pécs, 1992)

Tanulmányok a nemzetiségtörténet köréből - GERHARD SEEWANN: A magyarországi németek fejlődése. A nyelv és a tradíciók megőrzésének lehetőségei

nivou, folkloristiCko angažiranje u pravcu takvog narodnog običaja koji je vezan za minulu agrarnu kulturu prošlih stoljeća. Ta retrovizorna djelatnost je jednostavno kontraproduktivna, jer se veže za takve fikcije, čijih je realna osnova sasvim ili u velikoj mjeri iščezla. Težnje s takvim pravcem vode samo k dezintegraciji etničke grupe kao društvene grupe, jer uslijed takve tendencije ostale grupe Nijemaca u Mađarskoj, čija je važnost u porastu, na duže vrijeme se osjećaju isključenim, pogotovo značajna grupa intelektualaca. Pogrešna je također pretjerano jednostrana koncentracija težnji za jezikom, obučavanjem i njegonanjem jezika jer time se malo pažnje posvećuje značajnijim komponentima u okviru procesa asimilacije kao što su npr. historijske tradicije, historija, mentalitet i aspekt vrijednosti koje su također izložene jedva ispitanoj promjeni. Nijemci u Mađarskoj mogu opstati kao grupa, ako polaze od realnog fakta da je značajna većina te grupe jezično skoro potpuno asimilirana. Od te većine nikakva vlast, nikakvi savezni funkcioneri, koji se suviše orijentiraju na prošlost ne mogu uzeti bazu opstanka dobijenu u međuvremenu, identitet razvijen na tlu traumatičkih doživljaja proteklih 40 godina i poslijeratskog perioda, po kojemu je ona u prvom redu jednom i zauvijek Mađar, koji se dalekosežno integrirao u mađarsko društvo, kojemu neposredno pripada i više četvrtina od Nijemaca u Mađarskoj iz mješovitih brakova. Mađarsku smatrati neosporivom domovinom, biti Mađarom sa svim svojim pravima i obavezama, mađarski govoriti na istom nivou kao svatko drugi u zemlji to je u međuvremenu postignut stupanj Nijemaca u Mađarskoj. Negativno ocijeniti asimilaciju i promjenu jezika kao u prošlosti znaCi, da ne obraćamo pažnju na taj realitet, štoviše poričemo ga. Akcenat trebamo staviti na to, da taj proces promatramo sa nove, pozitivne točke gledišta. Naime, nije riječ o tome da netko, tko priznaje da je Mađar i to Želi i ostati isključuje, da priznaje i svoje njemačko porijeklo i da s tim povezane običaje i vrijednosti njeguje i dalje širi. Ni u kom slučaju ne smijemo ponoviti izvjesne greške iz prošlosti i ne smijemo konstruirati tezu na osnovi prevazidene ideologije, prema kojoj je faktično dvostruki ili točnije rečeno u dva pravca otvoren identitet isključiv ili neuskladiv. Na putu za Evropu i u procesu savladanja nacionalno-državnih granica takvu, u dva pravca otvorenu svijest identiteta trebamo shvatiti kao veliku mogućnost i iskoristiti na taj naCin, da se omogući i njeguje razmjena kulturnih vrijednosti u svrhu međusobnog obogaćenja. U toku jednog takvog procesa pokazati će se na vrijeme da npr. u okviru stvarnog opredeljenja i postignute autonomije i njemački jezik će dobiti svoje dostojno mjesto. A to važi u potpunosti i za njemačku manjinu kao grupu. Po svemu sudeći ona je uspjela dobro iskoristiti ponuđene mogućnosti razvoja na putu ka kvalificiranoj struci. Dokazuje to između ostalog i visoki razmjer porasta Nijemaca u Mađarskoj na intelektualnom polju, Čijih je broj za vrijeme proteklih 40 godina se više nego udvosrtuCio, tako da asimilacija tu grupu nije pogodila u toj mjeri kao zaposlene u industriji. Mogućnosti razvoja Nijemaca kao etničke grupe u Mađarskoj vezuju se uglavnom za razvoj tehnokratskog i humanog intelektualnog sloja, i sa poširivanjem trećeg sektora taj razvoj bi mogao biti zagarantiran za duže razdoblje. Kao vidni znakovi razvoja inteligencije prošlog decenija javljaju se osnivanja njemačkih klubova baš u takvim naseljima, u kojima nije postojalo društvo Nijemaca od prekretnice stoljeća, kao npr. u Ćuli ili u Segedinu. Ako bacimo pogled na „ethnic revival" koji se osjećao tokom 60-ih i 70-ih godina u Zapadnoj Evropi, koji se cesto povezano javljao sa regionalnim pokretima, možemo na slijedeće ukazati: Tipokreti etničke