Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1983-1984. (Pécs, 1985)

IDEGEN NYELVŰ ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Gorjánác Rádojka fordítása)

koja dokumentuje jedan svojstven period u istoriji. Kako mađarska historiografija tako i jugoslovenska nije poklanjala posebnu pažnju popisu stanovništva iz 1919. godine (verovatno je činjenica popisa pala u zaborav) koji je određen i vršen prema vojnim intencijama. Prikaz građe je vršen po već poznatom sistemu. Da bi se kritički pristupilo izvornoj građi, navedeni su raniji rezultati zvaničnih, zemaljskih popisa s ocenom da je popis iz 1919. godine veoma tendenciozan, to je dokumenat jedne političke pojave s opomenom da se njeni demografski podaci koriste s određenom rezervacijom. Popis stanovništva s koncepcijom, sprovođenjem i rezultatom uklapa se u srpsku aneksionu politiku. Lóránt, Tilkovszky u studiji ,,Mađarsko-s/ovačk/ odnosi i nacionalni pokret Slovaka u Mađarskoj (1941 — 1945)" ulazi u jedno veoma značajno — neuralgično - razdoblje što se tiče istorije Mađarske i istorije narodnosti u Mađarskoj. Poseban značaj pridaje temi da je čehoslovačka istoriografija raspravljala isto pitanje ali sa njihovim konstatacijama ne možemo se uvek saglasiti. Autor isključivo na osnovu izvorne građe, naučnim metodama vrši analizu i ocene, njegove konstatacije su neosporno bez nacionalne pristranosti i lišene su bilo kakve aktualizacije. Studija daje potpunu sliku o političkom pokretu, o mnoštvu organizacija i ciljevima Slovaka u Mađarskoj. Verodostojne informacije dobijamo o suprotnostima između ranije doseljenih Slovaka i Slovaka koji su teritorijalnim priključenjem pripali Mađarskoj. Ta suprotnost se najviše ispoljava u podeljenosti na polju političkog stava i nacionalne svesti. Politička podeljenost Slovaka podsticala je vladu da tu podeljenost iskoristi u svoje ciljeve, a razlozi su bili narodnosnopolitički a delimično i vanjskopolitički. Miklós, Füzes u studiji ,,Razvoj narodnosne prosvete na području jugoistočnog Zadunavlja u periodu između 1949-1972. godine prvi publikuje dokumente o školstvu u gore navedenom vremenskom periodu. Autor osim što obelodanjuje arhivsku građu on vrši i uspoređenje zemaljskih i regionalnih podataka. Statistički podaci su takođe zemaljskog i regionalnog haraktera. Rad prati hronološki redosled prikazivanja i daje sumaran pregleg prošlosti narodnosnog školstva.