Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1974-1975. (Pécs, 1976)

Szerb-horvát nyelvű összefoglaló (Ford. Josip Kovacié)

BARANJSKA LOKALNA HISTORIOGRAFIJA 1974/75. Godi'njak Arhiva baranjske zupanije ureduje: László Szita suradnici ovog sveska : Aurél Baranyai, Győző Bezerédy, Antal Fetter, Ferenc Galambos, Kálmán Kardhordó, Géza Kiss, Gábor Kopasz, Zoltán Kovách, Lajos Nagy, Ede Petrovich, László Sándor, Kilián Szigeti, Erzsébet Szilágyi, László Szita, György Timár. Sedmi godisnjak izlazi u svijet ovim sveskom. U Godisnjak smo ukljucili one studije kője mogu posluziti ostvarivanju jednog viseg naucnog cilja, One igraju ulogu predstudija za seriju sintetickih svezaka „Monografija Baranje". Rasclanjuju se pitanja koja predstavljaju ili potpuno nepoznato podrucje ili su nastavak radova koji su izasli u ranijim svescima. I poglavlje Ogledi iz povijesti baranjske zupanije od 15. do 19. stoljeca Zanemareno je dosad bilo prodrucje kulturologije, a unutar nje i lokalno istrazivanje povijesti srednjovjekovne glazbe. Kilián Szigeti, studijom: „Pecuski orguljaSi i graditelji orgulja u kasnorn srednjem vijeku", donosi znacajan rad za upoznavanje srednjovjekovnog muzickog zivota Pecuha, usprkos tome Sto se autor u prvom redu bavio — potomkom poznate obitelji Stek — Jánosem Stekom, njegovom djelatnoscu u svojstvu graditelja orgulja i orguljasa kao i pojedinim epizodama njegova zivota. György Timár, svojim radom „Popisi raboskih daca 16. stoljeca sa danasnjeg podrucja baranjske zupanije''', donosi lokalnopovijesnu publikaciju izvora i studiju, koja predstavlja nastavak i dopunu slicne studije: „Dikalne konskripcije 16. stoljeca iz baranjske zupanije", a koju je autor izradio zajedno s J. Gyúlom Horváthom. Te dvije publikacije objavljuju zabiljeske iz 16. stoljeca kője mozemo naci u zbirci Zemaljskog arhiva Conscriptiones Portarum (E. 158), a kője se sve odnose na danas jos postojece ili tokom historije nestale lokalitete sto se mogu smjestiti na danasnje podrucje baranjske zupanije. Te se zabiljeske mogu naci u raznovrsnim spiskovima i prilozima sto su na prijedlog sabora nastali u vezi sa sakupljanjem tzv. raboskih daca (dica, subsidium bellicum, contributio). Granice Baranje su se tokom vremena pomicle, pa stoga nisu istovetne granice danasnje zupanije s onima ranijima. Danasnja je zupanija preuzela po prilici jedan srez zupanije Tolna, a pola sreza zupanije Somogy. Stoga publikacija — koja u cijelosti sadrzi sve ocuvane registre raboskih daca i s njima vezane priloge iz baranjske zupanije — objavljuje i iz registara zupanije Tolna i Somogy. Ovaj posljednji materijal predstavlja izbor. Iz spiskova nam pruza samo odgovarajuce dijelove. Ma koliko da su nepotpuni doprli do nas, registri raboskih daca ipak — zajednicki i u cjelini — dozvoljavaju dobar uvid u formiranje opce ekonomske snage u selina baranjske zupanije tokom cetvrt stoljeca sto prethodi padu Sigeta. A odabrani pak primjeri iz registara onih sest desetljeca sto slijede nakon njegova pada pruzaju pomoc lokalnom povjesnicaru za bolje upoznavanje samog razdoblja osvajanja, poglavito sto se tice zivota pogodenih sela. Pored publiciranja izvora, autor je u „Kazalu mjesta" izdvojio imena lokaliteta koji se javljaju u registrima. Popratio ih je topografskim biljeskama i,prema mogucnostima, smjestio ih je nakartu. Posebno je poglavlje posvetio jednoposjednom plemstvu zapadne Baranje, na temelju registara imovinskog ispitivanja 1542—1543. godine. Izvjestaj o kretanju broja dazbodavalaca po ognjistu na crkvenim posjedima nastoji pruziti pomoc u istrazivanju povijesti kmetstva baranjske zupanije. Pocetkom 18. stoljeca na stotine je baranjskih sela pretvoreno u prah i pepeo pravcem kojim su prosli srpski granicari, a juznoslavensko je stanovnistvo masovno bjezalo preko Drave pred navalom odreda kuruca. László Szita u studiji: „Istrebljenje baranjskog naroda pocetkom 18. stoljeca (noviji dokument o pustosenjima koja su vrsile trupe ,,raca" i podunavskih kuruca)" otkriva novije dokumente o onim tragicnim godinama. Na svako pitanje se nije mogao dati odgovor. Za jednu sintezu ce biti potrebno da se otkriju nova vrela. Glavni pokretaci dogadaja, medutim, postali su jasni. Tokom Rakoczijeva ustanka, Bec se hvatao svakog sredstva da bi Juzne Slavene, u prvom redu vojnicki organiziranije Srbe, ucinio pogodnim temeljem za suprostavljanje ustanicima. Pocetkom 1704 godine, i Rakocziju